Ideologija otpalog Hrišćanstva

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2013-11-29, 19:37

Vavilonska misterijska religija knjiga koja pokazuje kako su elementi paganske vavilonske religije prodrli u hrišćanstvo i postali sastavni deo rimokatoličkog crkvenog obreda.




http://svetlost.org/podaci/vavilon_misterijska_religija.pdf


Poslednji put izmenio SION dana 2013-12-11, 15:29, izmenio ukupno 2 puta
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2013-11-29, 20:41

SKRIVENO NA OTVORENOM PRIZORU



Paganizam u velikim svetskim religijama

http://religija.me/okultizam/PAGANIZAM_U_VELIKIM_SVJETSKIM_RELIGIJAMA.pdf
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2013-12-10, 01:17

Istorija otpadanja

- U 2. veku neki hrišćani, da ne bi bili identifikovani kao Jevreji, počeli su da praznuju nedelju umesto Shabbat-a
- 294. godine uvodi se misa kao način obožavanja Boga
- Oko 300. godine prvi put je zabeležen slučaj da se hrišćani mole za mrtve
- Otprilike u isto vreme Crkva otvara svoja vrata za učenje o besmrtnosti ljudske duše
- 321. godine prvi rimski imperator Konstantin je uveo zakon o praznovanju nedelje
- U 4. veku prvi put počinje obožavanje anđela i mrtvih svetaca
- 431. godine na Vaseljenskom saboru u Efesu doneta je odluka o obožavanju Marije
- 538. godine rimski car Justinijan donosi dekret kojim papi daje ovlašćenje da može da progoni one koje smatra jereticima
- 593. godine papa Grgur Veliki prvi put uvodi u hrišćansku doktrinu učenje o čistilištu
- Oko 600. godine počinju da se upućuju molitve Mariji
- 788. godine počinju da se obožavaju krst, ikone i različite relikvije
- Oko 850. godine počinje da se koristi “sveta voda”
- U 11. veku misa ili žrtva postaje obavezna
- Papa Hildebrant uvodi celibat
- Na saboru u Veroni 1184. prvi put je uspostavljena Inkvizicija koja je trebala da se pozabavi jereticima
- 1190. godine je počela prodaja oproštajnica
- 1215. godine papa Inoćentije III je proglasio dogmu o transupstancijaciji - verovanje da se prilikom konzumiranja hleba i vina u crkvenoj službi, hleb pretvara u meso – Hristovo pravo telo, a vino u pravu krv – Hristovu krv. Danas se objavljuju slike sa “čudima” ovakvog pojavljivanja mesa i krvi.
- 1229. godine Biblija je bila zabranjena knjiga i stavljena na spisak knjiga koje članovi crkve ne smeju da čitaju.
- 1439. godine prvi put se učenje o čistilištu prihvata kao dogma
- 1545. godine Tridetinski koncil je odlučio da tradicija ima istu vrednost i autoritet kao i Biblija
- 1854. godine proglašena je dogma o bezgrešnom začeću Marije
- 1870. godine proglašena je dogma o nepogrešivosti rimskog pape
- 1950. godine doneta je dogma da se Devica Marija uznela na nebo i sedi s desne strane Oca
- 1910. godine zvanično je započeo ekumenski pokret kada su se svi predstavnici protestanata okupili u Edinburgu, Škotska. Ovaj kongres je nazvan “Svetska misionarska konferencija”. Tema je bila “Kako evangelizirati svet bez borbe?” Dakle, kako da hrišćani međusobno ne ratuju. Donešen je zaključak da u svim ne-hrišćanskim zemljama postoji “jedna nepodeljena hrišćanska crkva” (ne mogu se stvarati različite crkve).
- 1948. godine u Amsterdamu je održan drugi veliki ekumenski skup u kojem je učestvovao 351 delegat iz 147 protestanskih zemalja i tada je osnovan “Svetski savez crkava”. Danas preko 300 crkava čini “Svetski savez crkava” sa preko 400 miliona vernika. Centar ovog Saveza je u Ženevi. Prvih 12 godina samo su protestanti bili članovi ovog Saveza.
- 1961. godine sve pravoslavne crkve su postale članice ovog Saveza.
- Rimokatolička crkva, koja broji oko milijardu članova širom sveta, još uvek nije članica ovog Saveza. Ona čeka da ostali ujedinjeni hrišćani traže prijem pod njeno okrilje i pridruže joj se.
- 1964. godine održan je Drugi vatikanski koncil. Tada su prvi put svi protestanti nazvani “odvojenom braćom”. Ova “odvojena braća” mogu da budu primljena u okrilje crkve samo ako priznaju vrhovnu vlast rimskog pape i ujedine se sa rimskom crkvom.
- 1991. godine prvi put u istoriji rimski papa je imao ekumensku službu sa dva luteranska sveštenika u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Luteranski sveštenik je tada izjavio: “Došao je dan kada treba da kažemo da nesporazumi iz vremena Reformacije više nisu validni.”
- 1994. godine jedan drugi luteranski sveštenik (Pol Krauč) je izjavio: “U suštini naša teologija je potpuno ista. Neke doktrinalne razlike su samo stvar semantike (problem reči). Tako da ja svim kritičarima teološkog jedinstva kažem: ‘Odlazite u ime Hristovo!’ Dođimo zajedno u duhu ljubavi i jedinstva."
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od ispravka taj 2013-12-11, 10:09

SION ::Vavilonska misterijska religija knjiga koja izuzetna knjiga koja pokazuje kako su elementi paganske vavilonske religije prodrli u hrišćanstvo i postali sastavni deo rimokatoličkog crkvenog obreda.


http://svetlost.org/podaci/vavilon_misterijska_religija.pdf
početak je nimrod.prvi puta kod kule oni su gradili sebi ime tako i doneli zbvrku babel. a trebalo se zvati vrata Božja.aLI Bog je to pobrkao jer to nisu bila >Božja vrata nikad niti će biti jer je pisano da je Isus ta Vrata od neba! tako vavilonci pod husom koji je bio tumač bogova su doneli priču o trojedinim vratima mesto jedinim,tj. o trojstvu. budući da su hteli nazvati to vrata Božja babel Bog je to odbio kao kod kajina jer je pogrešno i srušio to i prozvao zbrka jer su pobrkali narod da veruju druga vrata osim jedinih Isus. dalje to se širilo sva ta bludnost bluda vavilona na ceremonjije. suština zašto Bog mrzi procesije i idole je u tome što odvodi um od jedinog Boga. zato je prelivanje grobova oblačenje žene u mušku odeću itd nazvano Bogu gaD SVUGDE. JER JER TO ZNAK BLUDA NEMORALA. DALJI tok vavilonske tajne ide da su u rasejanju pokazni razni jezici kulture paganizmi ali svi oni nikad nisu imali drugo ništa do jedan zajednički koncept trojstvo bogova u svom paganizmu. da li su grci i grčki mitovi da li indusi sa budom i tri glave nebitno uvek je bilo trojstvo centar hus ili haos ili bahu ili janus označavaju ovisno samo od narečja u paganizmima onoga ko tumači Boga. negde su ga zvali i haOS,TO JE MOŽDA NJEGOVO pravo ime. jer donosi haos rasulo u ljudskim dušama kroz n auku trojičnisti. to je princip da soton a je želeo svoje prestolje iznad >Božjeg stvaranja da se nađe u slavljenju i tako on je svoje prestolje postavio u govoru pergamskoj ckrvi i to nalazimo kao doba nikeje 325. godine. tu je prvi puta još čista crkva počela da se bavi idejom tri boga u jednome i odbacila je ime Isus u krštenju te zamenula titulama i odbacila je krštenje Duhom.tako je počeo veliki proricani otpad.koji završava u ekumskom sakupljanju i spaljivanju na kraju vremena,a crkva jednog Boga ide u uznesenje. tako sve je inače počelo sa verom u malom da bis e dokazala vera u veliko. hus je sin hama koji je bio prokletnik jer je viedeo golost oca noja koji je uzevši po potopu grozdove koje je nakon dolazka dažda na zemlju i vrenja doneo i vino i opio se.

ispravka

Broj poruka : 295
Datum upisa : 04.12.2013

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2013-12-18, 18:10

BOŽIĆNI I NOVOGODIŠNJI PRAZNICI

Da li se na Božić odista slavi rođenje Isusa Hrista? Da li se Isus Hristos rodio 25. decembra,
odnosno 7. januara? Da li su apostoli slavili Božić? Da li je izvorna novozavetna Crkva držala ovaj
praznik? Znate li šta Biblija kaže za božićnu i novogodišnju jelku? Zastanite na trenutak i razmislite
malo! Veoma mali broj ljudi zna zašto neke stvari radimo u životu i odakle potiču naši običaji!
Svet na koji smo došli prepun je raznih običaja uz koje smo rasli i prihvatili ih zdravo za gotovo kao
ispravne. Ali nikada se nismo zapitali zašto!

Paganski nehrišćanski praznici

Pretpostavljamo da je Božić kruna svih hrišćanskih praznika. Bez ikakve sumnje smo slepo
prihvatili proslavu Božića kao jedno od glavnih učenja i zapovesti u Novom Zavetu! Isto tako vlada
pretpostavka da se Isus rodio 25. decembra, odnosno 7. januara i da Novi Zavet ističe ovaj praznik
kao vodeću hrišćansku svetkovinu. Verujemo da je običaj razmenjivanja poklona nastao zato što su
mudraci darivali Bogomladenca. No, hajde da prestanemo sa pretpostavkama i zavirimo u istoriju i
u Bibliju ne bismo li otkrili činjenično stanje!
Svi običaji koji će biti obrađeni u ovom članku su prethrišćanskog porekla, prihvaćeni delom ili
u celini u obrednoj praksi crkve i u širokoj narodnoj obrednoj praksi. Uprkos tome što obredna
praksa ukazuje  na svoje jasno nebiblijsko poreklo, zvanična crkva daje opravdanje za nju bilo
legendama o postanku nekih običaja, bilo priznanjem da ti običaji zaista nemaju nikakve veze sa 
hrišćanstvom, ili objašnjenjem da crkva ne stoji iza nekih od tih običaja „već ih samousmerava,“
„oni su potrebni narodu,“ „deca se raduju.“.. Kada kažemo da su običaji prethrišćanskog porekla,
onda mislimo na onaj religiozni sistem koji je bio rasprostranjen među narodima, kako slovenskim
tako i neslovenskim, pre primanja hrišćanstva. Ti običaji su asimilovani u obrednu praksu i
verovanja kako od strane naroda, tako i od strane Crkve. To se ogleda i u obrednoj crkvenoj praksi i
u porodičnoj obrednoj praksi.
Do hristijanizacije jednog sloja paganskih običaja došlo je već u trenutku kada je car
Konstantin primio hrišćanstvo i kada je hrišćanstvo postalo državna religija Rimskog carstva, u IV
veku naše ere. Taj prvi hristijanizovani sloj činili su običaji i verovanja kao i mnogobožački
panteon tadašnjeg stanovništva Rimskog carstva (Ilira, Tračana, Grka, Rimljana). Drugi, nešto
mlađi sloj potiče iz kruga verovanja i običaja koji su Sloveni imali pre doseljavanja na Balkan i pre
primanja hrišćanstva. Na taj način je stvoren jedan verskoobredni amalgam iz običaja, verovanja i
obredne prakse koji nisu zasnovani na Bibliji, ali su povezani s nekim biblijskim događajima i
ličnostima.
Postoje dva ciklusa tih običaja: godišnji i porodični. U godišnje običaje spadaju: Božić, Uskrs,
Bogojavljenje, Đurđevdan i mnoštvo drugih. U ovom članku usredsredićemo se na Božić. U
porodične običaje spadaju: običaji oko rođenja, svadbeni običaji, pogrebni običaji, kao i krsna slava
(krsno ime ili porodična slava).

Badnji dan

Na Badnji dan, uveče uoči Božića, gozba se pravi na podu, na prostrtoj slami ili na vreći
napunjenoj slamom, zavisno od mesta do mesta (koliko sela toliko običaja).
Gozba se sastoji od nekih obaveznih jela: pasulj, orasi, med; ta hrana stoji u vezi sa donjim
svetom, odnosno sa kultom mrtvih. Takođe i riba, koja predstavlja simbol duše (inkarnirani duh apsorbovan u crkvenu i versku praksu hrišćana na ovom području,
ali i onih koji nisu hrišćani.


Božić

Na sam dan Božića jede se božićnje pečenje koje predstavlja žrtvovanje životinje. I to
potvrđuje da je reč o prazniku kulta predaka kojima se toga dana pruža prilika da se nahrane i
ogreju.
Sve što smo naveli u vezi s proslavljanjem Božića pokazuje da za njegovo slavljenje nema
nikakvog uporišta u Bibliji, već samo u prethrišćanskim običajima i verovanjima. Hrišćani smatraju
Bibliju osnovom i izvorom hrišćanske vere, i ona to i jeste, budući da je u njoj objavljen život Isusa
Hrista u koga hrišćani veruju. U toj istoj Bibliji, o žrtvama prinesenim mrtvima Bog kaže: .“..i
jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. I rasrdiše Boga delima svojim, i udari u njih pogibao“ (Psalam
106:28,29.)
Prema badnjaku se ljudi odnose kao prema božanstvu; hrišćanske crkve, kako zapadna tako i
istočna, pune su kipova, ikona, relikvija koje se poštuju i daruju. Evo šta Biblija kaže o toj tradiciji:
„Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svedoci da
ne vide i ne razumeju, da bi se posramili. Ko gradi boga i lije lik nije ni na kakvu korist. Seče sebi
kedre, i uzima česvinu i hrast,... i biva čoveku za oganj. I uzme ga te se greje, upali ga, te peče hleb,
i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega rezan lik; pada na kolena pred njim.
Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i greje se... a od ostatka
gradi boga,... pada pred njim na kolena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me jer si ti bog
moj... Panju drvenom hoću li se klanjati? Taki se hrani pepelom, prevarno srce zavodi ga da ne
može izbaviti duše svoje...“ (Isaija 44:14-16,17,19,20). „Koji govore drvetu: ti si otac moj; i
kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice a kad su u nevolji govore: ustani izbavi nas. A
gde su bogovi tvoji koje si načinio sebi? Neka ustanu, ako te mogu izbaviti...“ (Jeremija 2:27,28).

Isus nije rođen 7. januara

Evo zanimljivog dokaza o tome kada je rođen Isus, što svakako nije moglo da bude zimi! Kada
je Božji Sin došao na svet, evo šta se dešavalo: „A u istom tom kraju pastiri su noćivali pod vedrim
nebom stražareći kod svoga stada“ (Jevanđelje po Luci 2:8.). Ovo nikako nije moglo da se događa u
decembru ili januaru pošto su pastiri u Palestini silazili sa planine najkasnije do prve polovine
oktobra i zatvarali ovce zbog hladne kišne sezone koja nastupa u drugoj polovini tog meseca.
Primetićete da sama Biblija (u Pesmi nad pesmama 2:11 i Knjizi Jezdrinoj 10:9,13) dokazuje da
zima u Palestini donosi kišu, zbog čega je sasvim izvesna nemogućnost da pastiri spavaju na
otvorenom u decembru ili januaru. Tadašnji Jevreji su obično u rano proleće izgonili ovce u polja i
pustinje, u vreme pred Pashu (Pesah) i tamo bi ih ostavljali do prvih kiša, piše Adam Klark u V
tomu svojih komentara (strana 386). U nastavku teksta autor dodaje:
„Dok su boravili u polju, pastiri bi danonoćno stražarili pokraj svojih stada. S početkom prve
kiše u rani mesec Marhešvan, a to su oktobar i novembar po našem kalendaru (pošto ovaj mesec
počinje sredinom našeg oktobra), nalazimo da pastiri u to vreme čuvaju ovce na poljima tokom
celog leta. Pa, budući da se tada još nisu bili vratili kući, argument da te godine oktobar još nije bio
počeo samo je puka pretpostavka, kao i to da je naš Gospod rođen 25. decembra, kada na poljima
nije bilo jedne jedine ovce; takođe je isključena mogućnost da je Isus rođen posle septembra budući da su ovce još uvek bile na otvorenom, i to noću. Na osnovu toga treba odbaciti
pretpostavku da je Isus rođen u mesecu decembru. Hronologija nam ukazuje na činjenicu da su te
noći ovce stajale na otvorenom.“
Svaka enciklopedija i druga literatura od autoriteta tvrdi da Hristos nije rođen 25. decembra.
Katolička enciklopedija otvoreno govori o tome. Tačan datum Hristovog rođenja uopšte nije
poznat, što priznaje svaki merodavni autoritet u svetu, mada bih vam, kada bi ovde bilo mesta,
ukazao na stihove u Svetom Pismu koji, ako ništa drugo, daju čvrste osnove za tvrdnju da je Hristos
rođen rane jeseni, verovatno u mesecu septembru - približno šest meseci nakon biblijskog praznika
Pashe.1
Da je Bog želeo da se pridržavamo i proslavljamo Hristovo rođenje, On ne bi od nas u
potpunosti sakrio tačan datum Njegovog rođenja.

Enciklopedije kažu...

Ni u Novom Zavetu, niti bilo gde drugde u Bibliji ne postoji ijedna reč o tome da treba držati
Božić. Vođeni nadahnutim učenjima apostola Petra, Pavla i drugih, hrišćani u prvom veku nikada
nisu proslavljali Božić. Nijedan biblijski autoritet ne nalaže svetkovanje tog praznika, ma kako to
čudno izgledalo. Odakle nam onda takav običaj? Budući da je Božić dospeo u naše krajeve preko
Rimokatoličke crkve, proverićemo šta kaže enciklopedija koju je objavila ta crkva. Pod odrednicom
„Božić“ stoji sledeće:
„Božića nema među praznicima najranije hrišćanske Crkve. Prvi dokazi o postojanju te
svetkovine potiču iz Egipta. Paganski običaji vezani za mesec januar podsećaju na Božić.“ U
nastavku teksta priznaje se istina da „u Svetom Pismu samo grešnici slave svoj rođendan, dok sveci
to ne čine.“
Enciklopedija Britanika tvrdi: „Božić nije postojao među ranijim praznicima u crkvi...” Dakle,
taj praznik nije uspostavio Isus Hristos, apostoli ili neki drugi biblijski autoritet, već je on tek
kasnije odabran iz paganskih običaja i uveden u hrišćansku religiju.
Enciklopedija Amerikana kaže: „Prema mnogim izvorima Božić se nije slavio u prvim
vekovima hrišćanske crkve pošto se u hrišćanstvu uobičajilo proslavljanje smrti istaknutih ličnosti,
a ne njihovog rođenja...” („sveta večera,“ ustanovljena u Novom Zavetu, predstavlja spomen na
Hristovu smrt). „...Tek u četvrtom veku uspostavljen je ovaj praznik u znak sećanja na taj događaj
(Hristovo rođenje). Pošto se nije pouzdano znalo koji je datum rođenja Isusa Hrista, Crkva u
zapadnom Rimskom Carstvu je u petom veku naredila da se Božić zauvek proslavlja na dan starog
rimskog festivala posvećenog rođenju Sola!“

Kako je taj paganski običaj dospeo u Crkvu?

Obratite sada pažnju! Gore priznati istorijski izvori tvrde da tokom prvih dvesta-trista godina
hrišćanske crkve hrišćani nisu držali Božić! Tek negde u četvrtom veku naše ere taj praznik
prodire na Zapad, tačnije u Rimsku crkvu da bi tek u petom veku ta crkva naredila da se Božić slavi
kao zvaničan „hrišćanski“ praznik! Dakle, kako se jedan takav bezbožan običaj uvukao u
takozvano hrišćanstvo? Šaf-Hercogova enciklopedija, u svom tekstu koji nosi naslov „Božić,“ daje
jedno dobro objašnjenje o tome kako se odvijao taj proces:
„Ne može se precizno odrediti koliko je datum ovog praznika zavisio od najkraćeg dana u
godini i paganskog festivala Brumalije (25. decembar), koji pada odmah nakon Saturnalija (17-24. decembar), kada se proslavljao dolazak „novog sunca.“ Paganski festivali - Saturnalija i Brumalija -
bili su isuviše duboko ukorenjeni u narodne običaje da bi se za njih moglo reći da su nastali
pod uticajem hrišćanstva... Paganski festival koji se proslavljao orgijama i razuzdanim veseljem
bio je toliko popularan, da je hrišćanima bilo drago što su pronašli izgovor da, uz neke manje
promene u duhu i načinu svog slavlja, nastave da ga drže. Hrišćanski propovednici na Zapadu i
Bliskom istoku protestovali su protiv nedolične ispraznosti kojom se proslavljalo rođenje Hristovo.
Hrišćani u Mesopotamiji su optužili svoju braću na Zapadu za idolatriju i obožavanje sunca
pošto su ovi prihvatali taj paganski festival kao hrišćanski praznik.“Još jedan citat iz Britanike: „Moguće je da su još 354. godine izvesni Latini prebacili datum sa
6. januara na 25. decembar, kada pada praznik u čast boga Mitre ili rođenja nepobedivog
SUNCA. Sirijci i Jermeni ostali su verni 6. januaru, optužujući Rimljane da su obožavaoci sunca i
idolopoklonici, utvrdivši da je praznik na dan 25. decembra izmišljotina Cerintovih učenika.“

PRAVO poreklo Božića

Ako je Božić stigao u naše krajeve preko Rimokatolika, a oni su ga preuzeli iz paganizma,
odakle onda paganima taj praznik? Gde, kada i kako je nastao Božić?
Božić je glavni običaj izopačenog sistema koji svako biblijsko proročanstvo i učenje naziva
VAVILONOM. Njegovo praktikovanje započelo je u prvobitnom Vavilonu, gde se taj običaj i
razvio za vreme vladavine cara Nimroda! Da, Božić vuče korene iz civilizacije koja je nastala
nedugo nakon velikog Potopa u Bibliji (Nojeve barke). Izvorni osnivač vavilonskog sistema je u
stvari Nimrod, unuk Nojevog sina Hama. Još od tog doba ovaj sistem dominira nad celim svetom.
Vavilon predstavlja sistem organizovanog takmičenja među vladama i carstvima u kojima
upravljaju smrtni ljudi i zasniva se na ekonomskoj praksi utrkivanja (konkurencije) i stvaranja
profita. Nimrod je bio graditelj vavilonske kule - izvornog Vavilona, kao i Ninive - drevne asirske
prestonice - i mnogih drugih gradova. On je organizator prvog svetskog carstva. Njegovo ime na
hebrejskom dolazi od reči „Marad,“ što znači „onaj koji se pobunio“ (Prva knjiga Mojsijeva 10:6,
8-12). Mnogi stari spisi sadrže obilje podataka o ovom čoveku, začetniku velikog, organizovanog,
opštesvetskog otpada od Boga, koji i dan danas preovladava u celom svetu.Nimrod je bio veliki zlikovac. Za njega se tvrdi da se oženio rođenom majkom - Semiramidom.
Nakon njegove iznenadne smrti njegova majka-žena počela je da propagira zlu doktrinu po kojoj je
Nimrod navodno preživeo smrt tako što je postao duh. Semiramida je tvrdila da je preko noći iz
jednog mrtvog panja izraslo razgranato zimzeleno drvo koje simboliše Nimrodovo rođenje u novi
život. Propagirala je i to da Nimrod svake godine na svoj rođendan posećuje to zimzeleno drvo i
ostavlja poklone na njemu. Dan Nimrodovog rođenja bio je 25. decembar! Upravo tu se krije pravo
poreklo božićne jelke.
Spletkama i manipulacijama, Semiramida je uspela da postane vavilonska „carica nebeska,“ a
Nimrod, mada pod raznim imenima, „nebeski božanski sin.“ U tom idolopokloničkom kultu
Nimrod je, nakon navodne regeneracije, postao i lažni Mesija, sin paganskog boga Sunca - Vala!
„Majka i sin“ (regenerisani Nimrod i Semiramida) postali su glavni predmeti obožavanja u tom
lažnom vavilonskom sistemu, a sam kult proširio se po celom svetu. U različitim zemljama i na
različitim jezicima „majka i sin” nose različita imena. U Egiptu su poznati kao Izida i Oziris, u Aziji
kao Cibela i Dijus, a u paganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter. Krivotvorine Madone pronađene su
čak i u Grčkoj, Kini, Japanu i Tibetu i to mnogo godina pre rođenja Isusa Hrista!
2
U četvrtom i petom veku stotine hiljada pagana u rimskom svetu „prihvataju“
novopopularizovanu religiju – „hrišćanstvo,“ ali zadržavaju stare paganske običaje i verovanja pod
plaštom IMENÂ koja zvuče hrišćanski. Tako je ideja o Madoni i slika „majke i deteta“ stekla
popularnost koja je naročito dolazila do izražaja za vreme Božića. Svi smo se rodili i bili vaspitani u
ovom vavilonskom svetu. Duboko smo zagazili u sve te običaje koje, evo, praktikujemo već celoga
života. Učili su nas da te običaje prihvatimo sa strahopoštovanjem, kao nešto presveto. Nikada
nismo marili da otkrijemo odakle su nam došli ti običaji - iz Biblije ili iz paganskog
idolopoklonstva!
Kada otkrijemo istinu obično budemo šokirani. Nažalost, čista istina vređa neke ljude!
Međutim, Bog zapoveda svojim vernim propovednicima: „Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas
svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova.“ Ove činjenice su možda šokantne, ali
to je čista istorijska i biblijska istina! Prava postojbina Božića je drevni Vavilon. Božić je sastavni
činilac organizovanog otpada kojim je sotona držao prevareni svet u svojoj šaci tokom svih
proteklih vekova! U Egiptu se oduvek verovalo da je sin boginje Iris (egipatsko ime za „caricu
nebesku“) rođen 25. decembra. Većina paganskog sveta slavila je taj čuveni rođendan mnogo
vekova pre rođenja Isusa Hrista.
25. decembar nije datum rođenja Isusa, istinitog Hristosa! Apostoli i rana istinita hrišćanska
Crkva nikada nisu slavili dan Hristovog rođenja. Ne postoji nijedna zapovest, ni nalog u Bibliji o
proslavi tog praznika. Naprotiv. Verovali ili ne, slavljenje rođendana je paganski, a ne hrišćanski
običaj. Biblija nam ne nalaže da obožavamo „Majku i dete.“ Apostoli i rani istiniti hrišćani nikada
nisu činili tako nešto! Sveto Pismo spominje da je anđeo rekao Mariji: „Raduj se, blagodatna!
Gospod je s tobom,“ a u nastavku tog stiha piše: „Blagoslovena si ti među ženama“ - dodatak koji u
najverodostojnijim izvornim grčkim rukopisima ne postoji. Jelisaveta je rekla Mariji:
„Blagoslovena si ti među ženama,“ a sama Marija: „Od sad će me zvati blaženom svi naraštaji“
(Jevanđelje po Luci 1:28, 42, 48). Marija je dobila veliki blagoslov od Boga koji su zaista priznale
sve potonje generacije, ali to ne znači da od nje treba praviti božanstvo, obožavati njenu ličnost ili
je smatrati bogoslovom. Ona je obično ljudsko biće. Rasprostranjeno obožavanje Marije, „Majke Božije“ i doktrina o prisnodevstvu (tvrdnja da je ostala devica do kraja života) načinili su od nje
krivotvorenog posrednika između Boga i ljudi, što predstavlja nastavak drevnog vavilonskog
idolopoklonstva koje se ustoličilo veštim obmanama Nimrodove žene Semiramide. Taj oblik
idolopoklonstva neraskidivo je povezan sa idejom o „Božiću!“ Tako su stare idolopokloničke
„haldejske misterije“ - čiji je rodonačelnik Nimrodova žena - preko paganskih religija dospele u
katoličku crkvu, ali pod novim imenima koja zvuče hrišćanski. Iz katoličke crkve ove misterije su
prenete na protestanske veroispovesti, nakon čega su se proširile i na sav današnji svet!Poreklo svetog venca i imele
Odakle nekim ljudima običaj da drže imelu? Ovu biljku su zimi koristili stari pagani tokom
festivala sunčeve prekretnice (suncostaja ili solsticija), pošto se smatralo da je imela, zbog njene
navodno čudesne isceliteljske moći, svetinja za SUNCE. Paganski običaji ljubljenja ispod imele
predstavljaju prvi korak u noć bančenja i pijane razuzdanosti - proslavu smrti „starog“ i rođenja
„novog“ sunca u vreme zimskog suncostaja. Imela - svetinja u paganskim praznicima - je parazit! I
sveta jagoda se smatrala svetinjom za boga sunca. Čak i paljenje vatre i sveća u hrišćanskim
ceremonijama predstavlja puki nastavak paganskog običaja da se bog sunca, koji polako klone,
podstakne na život kada sunce stigne na najnižu tačku na južnim nebesima! U knjizi „Odgovori na
pitanja“ autor Frederik Haskins piše: „Prema verovanju mojih izvora, upotreba božićnih venaca
vodi poreklo od paganskih običaja da se ukrašavaju zgrade i svetilišta za vreme praznika koji se
slavio istog dana kad i Božić. Božićna jelka potiče iz Egipta, ali je ovaj običaj uveden mnogo ranije
u odnosu na vreme kada se Božić pojavljuje kao praznik.“

Čak i BOŽIĆ BATA (DEDA MRAZ)!

Ali dobri stari Deda Mraz ili Božić Bata sigurno nije tvorevina paganizma! Nažalost - jeste.
Stvarni Deda Mraz po svom karakteru nije tako svet i velikodušan kako to mnogi pretpostavljaju!
Deda Mraz potiče od „Svetog Nikole,“ rimokatoličkog biskupa iz petog veka. U jedanaestom
izdanju Enciklopedije Britanike, tom XIX, str. 648-9, kaže se sledeće: „Sveti Nikola, biskup iz
Mire. Svetac koga su Grci i Latini slavili šestog decembra... Legenda o Svetom Nikoli, koja kaže da
je potajno darovao miraz trima kćerima jednog siromašnog građanina, smatra se izvorištem starog
običaja da se na noć Svetog Nikole (6. decembra) krišom ostavljaju pokloni. Ovaj običaj je potom
prenet na dan Božića, pa otuda i potiče veza između Božića i Božić Bate.“
Roditelji kažnjavaju decu za laž, ali u vreme Božića ili Nove godine oni sami pričaju deci laži o
Deda Mrazu! Možda zato nije čudo što mnoga deca kad porastu saznaju istinu, pa poveruju da je
činjenica o postojanju Boga samo još jedan mit i legenda. Da li je hrišćanski učiti decu mitovima i
lažima? Bog kaže: „NE SVEDOČI LAŽNO!“ Možda je laganje po ljudskom rezonovanju
opravdano i ispravno, ali Bog kaže: „Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti.“ U
engleskom jeziku čak postoji izraz „stari Nik,“ termin koji se odnosi na đavola! Da li mislite da ima
neke veze između te dvojice? Sotona se pojavljuje kao „anđeo svetla,“ sa ciljem da prevari ljude!
I tako, kada ispitamo činjenice, ostajemo zapanjeni nad otkrićem da uobičajeno držanje Božića
nakon svega i nije prava hrišćanska praksa, nego paganski običaj - jedan od vavilonskih puteva na
kojima se obreo naš narod!

Šta kaže Biblija za božićnu jelku?

Ali ako Biblija ćuti o držanju Božića i u njoj nije zapisano da su apostoli i rana istinita Crkva
svetkovali taj praznik, onda mora da piše nešto o božićnoj i novogodišnjoj jelci! Mnogi će se zaista
iznenaditi kada budu čuli, a evo šta kaže Biblija - Knjiga proroka Jeremije 10:1-6: „Ovako veliGospod: ne učite se putu kojim idu narodi... Jer su uredbe u naroda taština (ništavilo), jer seku
DRVO u šumi, delo ruku umetničkih sekirom; srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima
utvrđuju ga da se ne pomiče.“
Savršen opis božićne jelke koja za Gospoda predstavlja „put naroda - uredbu (običaj) naroda.“
U ovom biblijskom tekstu nam se zapoveda da se ne učimo takvom putu i da ga ne sledimo! Taj put
se u ovom pasusu Svetog Pisma smatra idolopoklonstvom. Peti stih podseća na činjenicu da drveta
ne mogu da govore i hodaju - moraju da se nose. „Ne boj ih se (drveta), jer ne mogu zla učiniti, a ne
mogu ni dobra učiniti.“ To nisu bogovi kojih se treba plašiti. Neki čak pogrešno tumače ovaj stih
misleći da je njegova poenta u tome da istakne kako nije važno da li čovek ima božićno drvo ili ne,
ali ovaj stih to uopšte ne kaže.

Davanje poklona - nije li to u skladu sa Svetim Pismom?

Ali kada je reč o najvažnijem delu proslave Božića - kupovanju i davanju poklona - mnogi će
trijumfalno uzviknuti: „Barem za to nam Biblija kaže da tako treba raditi! Nisu li mudraci odneli
darove Bogomladencu?“ I u ovom slučaju očekuje nas poneko iznenađenje kada budemo saznali
pravu istinu! Prvo obratimo pažnju na istorijsko poreklo običaja razmenjivanja darova, a potom i
da vidimo šta Biblija tačno kaže o tome. Citiramo iz „Biblioteka Sakra,“ tom XII, strana 153-155:
„Razmena poklona među prijateljima karakteristična je za Božić i Saturnaliju, pa zato mora da su ga
hrišćani prihvatili od pagana, kao što Tertulijan jasno upozorava.“
Činjenica je da običaj razmenjivanja poklona među prijateljima i rođacima u vreme Božića,
koji se tako čvrsto ukorenio, nema u sebi ni najmanji trag hrišćanstva! To zaista izgleda veoma
čudno! Taj običaj ne slavi rođenje Isusa Hrista, niti je nastao u čast tog dana, niti u čast
Bogomladenca! Pretpostavite da neka vama draga osoba slavi rođendan i da želite da ga proslavite
sa njom. Da li biste u tom slučaju pokupovali izdašne poklone za sve goste na žurci, razmenili ih sa
prijateljima i onima koji su vam dragi, a da potpuno ignorišete kupovanje poklona onome čiji
rođendan slavite? Gledano iz tog ugla izgleda kao apsurd, a upravo to rade ljudi svuda u svetu! Oni
slave dan koji ne predstavlja datum Hristovog rođenja, troše novac koji su s mukom zaradili na
poklone koje potom razmenjuju sa prijateljima i rođacima. Štaviše, iz mog višegodišnjeg iskustva
koje verujem da većina propovednika može da potvrdi, mogu slobodno da kažem da sa
približavanjem meseca decembra i januara skoro svi nominalni hrišćani potpuno zaborave poklon
za Hrista, kao i razlog Njegovog rođenja.
Sada uzmite u obzir reč Biblije o davanju poklona na dan kada je rođen Isus Hristos, u
Jevanđelju po Mateju 2:1-11: „A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a
to dođu mudraci od istoka u Jerusalim i kažu: Gde je car Judejski... I ušavši u kuću videše dete s
Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga:
zlatom, i tamjanom, i smirnom.“


ZAŠTO je Isus darivan?

Vidite da su se oni raspitivali za dete Isusa koje je rođeno da bude car Jevreja! Zašto su mu
onda odneli darove? Da li zato što je bio Njegov rođendan? To sigurno nije bio razlog, jer su
mudraci došli da ga vide nekoliko dana nakon njegovog rođenja! Da li su to učinili nama za primer
da bismo mi danas kupovali poklone jedni drugima? Ne. Dobro čitajte: oni nisu razmenili poklone
između sebe, nego „darivaše njega.“ Dakle, svoje poklone dali su Hristu, a ne svojim prijateljima,
rođacima ili jedan drugome! Zašto? Dopustite da citiram iz „Komentara“ Adama Klarka, tom V,
strana 46: „Stih 11. (I darivaše ga). Ljudi sa istoka nikada nisu izlazili pred careve i velikane bez
poklona u ruci. Ovaj običaj se može često primetiti u Starom Zavetu, a on još uvek postoji na Istoku i nekim novootkrivenim južnim ostrvima.“ Tu se dakle krije odgovor! Mudraci nisu uvodili
nekakav novi hrišćanski običaj razmenjivanja poklona među prijateljima u čast Hristovog rođenja.
Oni su sledili stari istočni običaj da daruju cara kada pred njega izađu. Mudraci su lično izašli pred
rođenog cara Jevreja, pa je običaj nalagao da iznesu darove, baš kao što je i carica Šiva (carica
Savska) donela darove Solomonu u Starom Zavetu i kao što mnogi danas nose poklon kada idu u
važnu posetu.
Ne, običaj davanja poklona se uopšte ne zasniva na tom događaju o kojem smo pročitali u
Svetom Pismu. Naprotiv, kao što se vidi iz gornjeg citata iz istorije, reč je o nastavku starog
paganskog običaja.

Nismo ni SVESNI da živimo U VAVILONU
Božić i Nova godina su se pretvorili u komercijalnu sezonu koja se svake godine izdržava od
velike reklame. U mnogim prodavnicama i na ulicama vide se maskirani „Deda Mrazovi.“ Novine
pišu o duhu Božića, prazničnom raspoloženju koje vlada tih dana i navodnom značenju tog
praznika. Lakovernim ljudima je toliko toga uliveno u glavu da se mnogi uvrede kada im se kaže
istina! Svake godine stvara se to „Božićno i novogodišnje raspoloženje,“ ne zato da bi se slavio
Hristos nego da bi se prodala roba! Uostalom, kao i sve sotonine prevare i ova se pojavljuje kao
„anđeo svetla,“ budući da je napravljena da izgleda kao nešto što je dobro. Svake godine troše se
milioni u svim valutama kada nastupi taj nalet trgovine naveliko i to na štetu svega onoga zbog
čega je Hristos i došao na ovaj svet! Ta sezona kupovine deo je vavilonskog ekonomskog
sistema!
Živimo u Vavilonu, kao što je biblijsko proročanstvo i predskazalo, a da toga nismo ni svesni!
Upozorenje stoji u Knjizi Otkrivenja 18:4 – „Izađite iz nje, narode moj, da se ne pomešate sa
njenim gresima i da vam ne naude zla njena koja uskoro dolaze.“


Poslednji izmenio SION dana 2014-04-18, 20:35, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2013-12-18, 18:19

DA LI BI ISUS SLAVIO VASKRS


Svakog proleća uzbuđenje oko Vaskrsa ispunjava vazduh. Mnoge crkve pripremaju posebne
uskršnje programe o smrti i vaskrsenju Isusa Hrista. U mnogim kućama majke farbaju
uskršnja jaja, a očevi skrivaju praznične simbole živih boja oko kuće i po travnjaku da bi ih,
kad svane uskršnje jutro, njihova deca mogla da potraže.
Plišane uskršnje zeke i čokoladni zečevi mogu se svuda videti u nedeljama koje prethode
ovom velikom verskom prazniku. Tu su zatim uskršnja jutrenja, kada se vernici okupljaju da
čuju priču o Isusovom vaskrsenju i proslave taj čudesni događaj, posmatrajući izlazak Sunca
na istoku.
Međutim, kakve veze spajaju ofarbana jaja i uskršnjeg zeca sa vaskrsenjem Isusa Hrista?
Kako je došlo do toga da se ti naizgled nereligiozni simboli povežu sa tim događajem?
Možemo li naći bilo kakav istorijski ili biblijski pomen o tome kako su Isus ili Njegovi
učenici slavili Vaskrs ili učili roditelje i decu da farbaju jaja i izlažu zeke na taj praznik? Da li su
Isus ili Njegovi apostoli uputili sledbenike da se okupljaju da slave Njegovo vaskrsenje u
vreme izlaska Sunca na uskršnju nedelju, ili možda, u bilo koje drugo vreme?
Ako Vaskrs nisu ustanovili ni Isus ni Njegovi apostoli, odakle je onda potekao? Drugim
rečima, kad bi Isus danas živeo među nama, kao ljudsko biće od krvi i mesa, da li bi i On slavio
Vaskrs ili podsticao druge da to čine? Odgovori na ta pitanja postoje. Za neke od njih potrebno
je malo istraživanja, ali ipak postaju očigledni kada upotrebimo istoriju i Bibliju.

Apostolski zapis o Vaskrsu

Ma koliko to bilo iznenađujuće, ostaje činjenica da u Novom zavetu nigde nije spomenut
Vaskrs. U engleskoj Bibliji /prevod kralja Džejmsa/ (Dela 12,4) doduše nailazimo na reč
Easter (Vaskrs), ali to je gruba pogreška u prevodu koja je ispravljena u skoro svim ostalim
prevodima Biblije. Originalna grčka reč glasi pascha, pravilno prevedena sa Passover (pasha u
prevodu Đ. Daničića, prim. prev) u praktično svim savremenim verzijama, gde god se taj izraz
javlja u Svetom pismu. Ona se odnosi na Pashu koja je bila uvedena, kada je Bog oslobodio
Izrailjce iz egipatskog ropstva (2. Mojsijeva 12).
Prvi apostoli, od nastanka Novozavetne Crkve pa sve do kraja prvog veka, u kome je umro
apostol Jovan, nisu ostavili ni najmanji zapis o svetkovanju Vaskrsa ili o tome da su drugi
poučavani da to čine. Od Isusa do Jovana, nijedan apostol nije ostavio ni najmanji nagoveštaj o
sprovođenju ili propagiranju svetkovanja kakvo danas poznajemo u uskršnjoj nedelji.
Međutim, to ne znači da Rana crkva nije imala određene verske obrede. Apostol Pavle, oko
25 godina posle Isusove smrti i vaskrsenja, jasno je rekao vernicima crkve u Korintu da treba
da nastave svetkovanje „nove pashe”, kako je to Hristos zapovedio. Pavle je ovako pisao: “Jer ja
primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noć u koju bejaše predan uze hleb.
I zahvalivši prelomi i reče: uzmite, jedite, ovo je telo moje, koje se za vas lomi; ovo činite meni
za spomen. Tako i čašu, po večeri, govoreći: ovo je čaša novi zavet u mojoj krvi; ovo činite, kad
god pijete, meni za spomen. Jer kad god jedete ovaj hleb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju
obznanjujete, dokle ne dođe. Tako koji nedostojno jede ovaj hleb ili pije čašu Gospodnju, kriv
je telu i krvi Gospodnjoj.” (1. Korinćanima 11, 23-27) U delima apostola Pavla i Luke, njegovog saputnika i pisca knjige Dela apostolska, redovno
se pominju nedeljna Subota i biblijski praznici navedeni u 3. Mojsijevoj 23. poglavlju.
Međutim, ono što ostaje upadljiva je činjenica da tu nema Vaskrsa (1. Korinćanima 5,68; Dela
2,14; 13,42.44; 17,13; 18,4; 20,6.16).
Pošto ni Isus ni apostoli nisu uveli svetkovanje Vaskrsa, odakle je taj praznik stigao i kako je
postao opšte prihvaćeni deo i praznik u tradicionalnom hrišćanstvu?

Poreklo Vaskrsa

Nije teško doći do porekla Vaskrsa i onoga što on zaista predstavlja. Mnogi naučni radovi
ukazuju na to da je Vaskrs prehrišćanski religiozni praznik, koji je nastao i razvijao se mnogo
pre Isusovog vremena i koji je prenet u novu eru preko istorije imperija kakve su bile Vavilon,
Persija, Grčka i na kraju Rim.
Vajnov rečnik Starog i Novog zaveta (Vine's Complete Expository Dictionary of Old and New
Testament Words) kaže: „Reč 'Easter' (Vaskrs) nije hrišćanskog porekla. To je oblik reči
Astarte, jedne od titula haldejske (vavilonske) boginje, kraljice neba. U odnosu na Pashu
paganski praznik Easter bio je potpuno različit, uveden u apostatsku zapadnu religiju kao deo
pokušaja da se paganski praznici prilagode hrišćanstvu.” (W.E.Vine, 1985, “Easter”)
Aleksander Hislop u svojoj knjizi The Two Babylons (Dva Vavilona; 1959) istražuje poreklo
Vaskrsa. On je otkrio da je oblik Vaskrsa zadržan kod mnogih naroda, bez obzira na to da li su
primili hrišćanstvo ili nisu. „Šta reč Vaskrs (Easter) znači sama po sebi? Ona je prevashodno
haldejskog porekla. Easter nije ništa drugo do Astarte, jedna od titula Beltise, boginje neba,
čije su ime stanovnici Ninivije izgovarali kao ... Ištar.” (str. 103)
Vaskrs i običaji povezani s njim potiču od raznih paganskih rituala. Hislop objašnjava da je
„četrdesetodnevni post neposredno pozajmljen od poštovalaca vavilonske boginje.” (Hislop,
str. 104) U Egiptu je sličan 40dnevni post „držan izričito u znak sećanja na Adonisa ili Ozirisa,
velikog boga posrednika.” (Hislop , str. 105)

Prehrišćanski prolećni praznik

Kako je, onda, 40dnevni post počeo da se povezuje sa vaskrsenjem? Hislop nastavlja: “Među
paganima taj post izgleda da je bio neophodni uvod u veliki godišnji praznik kojim su
naizmeničnim plakanjem i radovanjem obeležavali smrt i vaskrsenje Tamuza.” (Hislop, str.
105)
Tamuz je bio glavno vavilonsko božanstvo i muž boginje Ištar. Kult Tamuza bio je toliko
rasprostranjen u starom veku, da je zahvatio čak i Jerusalim. U Knjizi proroka Jezekilja
8,12-18 Bog opisuje taj kult i naziva ga gadošću, nečim što Mu je odvratno i neprihvatljivo.
Vavilonjani su svakog proleća proslavljali veliki praznik u čast Tamuzove smrti i navodnog
vaskrsenje, i to mnogo vekova pre nego što je Hristos hodao Zemljom. Hislop je dao mnoštvo
dokaza da je poreklo Vaskrsa za više od 2000 godina starije od današnjeg hrišćanskog
praznika!
Hislop navodi Kasijana koji je živeo u petom veku, a koji piše o tome da Vaskrs pre
predstavlja paganski običaj nego poštovanje Novog zaveta. „Treba da se zna da nije bilo
40dnevnog posta, sve dok savršenost te prve Crkve nije bila narušena.” (str. 104) Ser Džems Frejzer opisuje kako su uskršnje ceremonije ušle u zvaničnu Crkvu: „Kad samo
pomislimo koliko puta je Crkva vešto uspela da poseje seme nove vere na staru pagansku
osnovu, možemo pretpostaviti da je uskršnje slavljenje umrlog i vaskrslog Hrista nakalemljeno na sličan praznik mrtvog i vaskrslog Adonisa (grčkog imena boga Tamuza), koji
... je svetkovan u isto godišnje doba.” (The Golden Bough; Zlatna grana; 1993, str. 345)

Zašto jaja i zečevi?

A šta je sa ostalim običajima koji su vezani za Vaskrs? Jedan katolički pisac objašnjava kako
je došlo do povezivanja jaja i zečeva sa Vaskrsom. Odmah ćete zapaziti nepostojanje bilo
kakve veze sa Svetim pismom kada je reč o tim mitskim ritualima:
„Jaje je postalo vrlo popularan simbol Vaskrsa. Mitovi o nastanku sveta kod mnogih starih
naroda počivaju na kosmogenom jajetu iz koga je nastao univerzum. U starom Egiptu i Persiji
prijatelji su razmenjivali ukrašena jaja u vreme prolećne ravnodnevice, koja je označavala
početak njihove nove godine. Ta jaja su za njih bila simbol plodnosti zbog toga što je drevnim
narodima izlazak živog bića iz jajeta bio veliko iznenađenje. Hrišćani na Bliskom istoku
usvojili su taj običaj i uskršnje jaje je postalo religiozni simbol. Ono je predstavljalo grob iz
koga je Isus izašao u novi život.” (Greg Djus, Catholic Customs and Traditions, 1992, str. 101)
Kao i jaja, tako su i zečevi počeli da se vezuju za Vaskrs, jer predstavljaju snažan simbol iz
drevnih obreda plodnosti. „Maloj deci se obično govori da uskršnja jaja donosi uskršnji zeka.
Zečevi su deo prehrišćanske simbolike plodnosti zbog svoje sposobnosti da se brzo
razmnožavaju. Uskršnji zeka nikad nije imao religiozno značenje.” (Djus, str. 102)
Pošteni biblijski naučnici priznaju da Isus nikad nije odobrio taj praznik, niti su to učinili
njegovi apostoli. To je urađeno za vreme cara Konstantina i Sabora u Nikeji 325. godine, skoro
tri veka posle Isusove smrti i vaskrsenja iz mrtvih, Vaskrs je zamenio Pashu.
Enciklopedija Britanika kaže: „Konačno rešavanje spora (da li i kada svetkovati Vaskrs) bilo
je jedno od razloga da Konstantin sazove Nikejski sabor 325. godine... Sabor je jednoglasno
odlučio da se Vaskrs svetkuje u nedelju i to u istu nedelju po celom svetu, i „da niko posle toga
ne sledi slepilo Jevreja.” (11. izdanje, str. 828, 829, „Uskrs”)
Konstantinova odluka bila je odlučujuća prekretnica za hrišćanstvo. Oni koji su ostali verni
Isusovim i apostolskim uputstvima, postali su otpadnici, mala i progonjena grupa (Jovan 15,
18-20). Veoma raznolik skup verovanja i prakse, preuzet iz starih, prehrišćanskih religija, ali
zaogrnut plaštom hrišćanstva, učvrstio se u praksi kod većine.

Da li bi Isus svetkovao Vaskrs?

Pošto je Katolička crkva usvojila paganske simbole jaja i zečeve vekovima posle Hristovog
vaznesenja, da li hrišćani treba taj praznik da slave ili podstiču druge da to čine?
Da bismo odgovorili na to pitanje, vratimo se na naslov ovog članka: „Da li bi Isus slavio
Vaskrs?”
On je to sigurno mogao da kaže. Mogli su i apostoli, čija su učenja i doktrine sačuvani u
knjigama Dela apostolska, i u poslanicama koje su napisali Pavle, Petar, Jakov, Juda i Jovan.
Međutim, nigde nema ni pomena od takve preporuke, niti bilo čega što bi na njega podsećalo.
Sveto pismo ne podržava taj prehrišćanski praznik i u stvari osuđuje takve proslave. Pošto
Sveto pismo osuđuje paganske obrede i klanjanje lažnim bogovima (5. Mojsijeva 12,29-32), mi
znamo da za Boga Oca i Isusa, Njegovog Sina Vaskrs nije značajan, niti ga oni odobravaju.
Isus je, u stvari, potpuno suprotstavljen religioznim ritualima koji Ga navodno slave, a u
stvarnosti imaju korene u obožavanju lažnih bogova. On objašnjava razliku između nastojanja
da se ugodi Bogu i pokušaja da se ugodi ljudima: „Dobro je prorokovao Isaija za vas licemere,
kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. No zaludume poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim... dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj
sačuvate.” (Marko 7,69)
Vaskrs je ljudska tradicija, a ne Božja zapovest. Ali on je i više od toga. To je paganski ljudski
običaj, koji je kao i ostali običaji u vezi sa klanjanjem lažnim bogovima. Isus i Njegovi apostoli
nikad ne bi odobrili njegovo svetkovanje jer meša paganizam sa navodno hrišćanskom
simbolikom i obredima. On potiče iz drevnih prehrišćanskih rituala plodnosti.
I zaista, većina uskršnjih simbola otkriva da je taj praznik u stvari prevara nametnuta
dobronamernim ljudima koji nisu ni slutili o čemu je zapravo reč. Bog želi da Mu se molimo
duhom i istinom (Jovan 4,23.24), a ne da obnavljamo stare običaje koji su nekad korišćeni
prilikom klanjanja drugim bogovima.

Isusova uputstva ostaju nepromenjena

Kad bi Isus danas hodao prašnjavim putevima Galileje, da li bi slavio Vaskrs? Sigurno da ne
bi. Bio bi dosledan, jer On se ne menja (Jevrejima 13,8.).
Svako ko želi da bude ispravan prema Bogu, ko želi da bude pravi Hristov učenik, učenik
najvećeg Učitelja, pažljivo će preispitati svoja uverenja i praksu da bi ustanovio da li su u
skladu sa Biblijom. Takva osoba neće ni pokušavati da slavi Boga drevnim idolopokloničkim
običajima, kršeći time Njegove izričite zapovesti (5. Mojsijeva 12,29-32; 2. Korinćanima 6,
14-18; 7,1). Vaskrs je, kao što smo već videli, pun idolopokloničkih simbola.
Jednostavno tvrđenje da je nešto hrišćansko ili da se čini na slavu Bogu ne čini takvu praksu
prihvatljivom za Boga. Vaskrs ne predstavlja vaskrslog Isusa Hrista. Ma koliko to bilo teško
priznati, on je pre samo nastavak rituala kojim su paganski narodi hiljadama godina slavili
svoje nepostojeće bogove. Ako želimo da izbegnemo nesreće koje su proroci predskazali za
one koji ovozemaljsko stavljaju ispred Boga, onda se moramo pokajati što sledimo običaje koji
Ga obeščašćuju (Otkrivenje 18, 15).
Bog bi više voleo kad bismo Ga slavili i poštovali prema uputstvima koje je On dao u svojoj
Reči. Tada bi nas mogao upotrebiti kao predstavnike svog svetog Sina, našeg Spasitelja i
Mesije, koji će ponovo doći na Zemlju. Ljudima se ne može uputiti uzvišeniji poziv.


Poslednji izmenio SION dana 2014-04-18, 20:36, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2013-12-18, 18:20

avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2014-01-04, 01:31

VAVILONSKA MITOLOGIJA

Tokom 2000 godina drevni mezopotamski mitovi bili su gotovo posve zaboravljeni. Sacuvano je nekoliko njihovih iskrivljenih prikaza sto su ih napisali klasicni pisci na grckom i latinskom, a nekoliko ih se puta usputno spominje u Bibliji; no predajom su se pripovijesti bespovratno pobrkale. Prvi su ih put zabiljezili izvorni mezopotamski pisari, pisuci na gilnenim plocicama na sumerskom ili akadskom jeziku, a oba su se jezika sluzila slozenim, takozvanim klinastim pismom (u obliku klina). To je pismo izaslo iz upotrebe tokom posljednjih stoljeca pne., pa sumerska i akadska knjizevnost nisu bile otkrivene sve dok evropski naucnici nisu u 19. vijeku desifrovali klinasto pismo.
Uprkos desifriranju, sumerski i akadski jezik nije bilo lako razumjeti. Cak i danas nema pouzdana i cjelovita rjecnika tih jezika, a svi prevodi objavljeni prije 1939. godine, gotovo su zasigurno nepouzdani .Posljednjih su godina jezicna istrazivanja uveliko napredovala i arheolozi su u rusevinama mezopotamskih gradova otkrili mnostvo ispisanih plocica. Vazno je imati na umu tu promjenjivost situacije, jer ce tokom narednih desetljeca nase ce se znanje uveliko prosiriti.
Prvi pismeni stanovnici Mezopotamije nazivali su svoju zemlju Sumer i zvali su se Sumerani. Cini se da su doseljenici, iako jos nije izvjesno odakle su dosli. Mozda su priblizno 3500 godina pne. naselili na najistocnijem dijelu svijeta gdje se govorilo semitskim jezicima. Sumerski nije bio semitski jezik, ali se pismo kojim se sluzio doskora stalo upotrebljavati za dosad nepisani semitski jezik nazvan akadski. na hiljadama sacuvanih plocica moguce je rekonstruisati nesto od onoga sto su ljudi vjerovali o bogovima, iako ne mozemo biti sigurni u dublji smisao tih vjerovanja ili, pak, koliko su ona bila rasprostranjena u mezopotamiji. Drugu poteskocu predstavlja odvajanje sumerskih od semitskih elemenata jer se cini da je mijesanje tih dviju kultura uticalo na sadrzaj mitova.


Stvaranje i potop
Najrasireniji poznati mezopotamski mit odnosi se na potop kojeg su poslali bogovi kako bi unistili svekoliki zivot na zemlji. Mezopotamska verzija je veoma slicna biblijskoj pripovjijesti , ali je napisanan u stihu a ne u prozi. Cetvero bogova sudjelovalo je u pripremanu potopa, i svi nose sumerska imena: Anua se opisuje kao "oca", Enilila kao "savjetnika, Ninurtu, Enilova sina, kao "nositelja prijestolja", a Ennugia kao "nadzornika kanala". Peti bog, poznat pod imenom Ea, otkrio je tajni plan covjeku zvanom Utnapistim i kazao mu da igradi brod kako bi se spasio.
Utnapistim je izgradio brod strogo se pridrzavajuci mjera koje mu je dao bog. Snadbjeo ga je sivm vrstama zaliha, ukljucujuci srebro i zlato, i smjestio unj svoju porodicu i nekoliko zvijeri. Tada je nastupila strasna oluja koja je cak zastrasila i bogove na nebu. "Bogovi su se skutrili poput pasa, scucurivsi se uz vanjske zidine.".
Potop je trajao sedam dana i noci. Kad je zavrsio i brod se zaustavio na nekoj planini, Utnapistim prvo oslobodi golubicu, potom lastavicu i tada gavrana. Prvo dvoje mu se vratilo, ali gavran nije, sto je znacilo da se voda povukla. Utnapistim je prinio zrtvu i na obred pozvao sve bogove izuzev Enlila, jer je on bio najodgovorniji da je doslo do potopa. Enlil bijase ljutit da je bilo ko prezivio, ali je ipak pristao da posveti Utnapistima i njegovu zenu rekavsi da ce postati ravni bogovima. Nakraju, Utnapistim je odveden da zivi na udaljenu mjestu "na uscu rijeka".
Daljnje obavijesti o bogovima spomenutim u tom mitu poticu iz drugih izvora, a posebno iz mita o stvaranju. U njemu se Anua opisuje kao potomak drugih dvaju bogova, Ansara i Kisara, a kao Nudimmudova oca koji se zove i Ea. Svi su oni opisani kao "veliki bogovi", jer predstavljaju prvu grupu potomaka prabogova Apsua i Tiamatu. U tome dvojstvu, Apsu predstavlja masu svjeze vode za koju se vjerovalo da nalazi ispod zemlje i iz koje isticu izvori i rijeke, a Tiamat masu morske vode oko zemlje.
Veci dio pripovijesti toga mita ne govori mnogo o stvaranju svijeta, vec naglasava postojece neprijateljstvo medju razlicitim skupinama bogova. Opisane su dvije bitke. U prvoj Ea porazava Ansara, a u drugoj, o kojoj zavisi cjelokupna pripovijest, Marduk ubija prazudoviste Tiamatu i od njezina tijela stvara svijet. Marduk je nacionalni bog Babilonije i nakon njegove pobjede podignuto je svetiste - "prebivaliste Marduka, Enilila i Ea". Ocigledno velicanje Marduka u mitu odrazava pohvalu za dostignuca Babilona kao drzave. Junackom je bogu dodijeljeno pedeset pocasnih naziva, Anilil mu je udijelio posljednji - "gospodar zemalja". kad je to bilo ucinjeno, Ea je progovorio u cast pobjednika.
On cije su ime proslavili njegovi oci
Zasigurno je postao poput mene; ime ce mu biti Ea.
On ce vrsiti sve moje raznovrsne obrede
I izvrsavati sve moje naredbe.
Kazivanje toga mita smatralo se patriotskim cinom, sto potvrdjuje druga plocica koja opisuje obred kojim su Babilonci proslavljali Novu godinu. Proslava je trajala jedanaest dana, i cetvrtoga dana svesteniku je propisano da kazuje taj dugi mit o stvaranju koji se sastojao od vise od hiljadu redaka teksta. Nije to jedini tekst koji je trebalo reci, ali se cini da je bio jedan od najvaznijih. Ocekivalo se da kralj pisustvuje obredu, a citanje mita o Mardukovu uspjehu trebalo je, cini se, izrazavati nadu o uspjesnu nadolazecu godinu. I, doista, ako iz nekih razloga kralj ne bi prisustvovao svecanosti, smatralo se to losim znakom za buducnost.


Smrt i podzemlje
U stara su vremena mezopotamski mitovi bili poznati na sirokom podrucju. Dva vazna mita okrivena su za vrijeme iskapanja egipatskog grada Tell el Amarne. U jednome je rijec o junaku Adapa kojem se pruzila mogucnost da zadobije besmrtnost, ali ju je izgubio upravo u trenutku kad mu je bila nadomak ruke. Adapa je zivio u gradu Eridu u juznoj Mezopotamiji. Bog Ea, "mudrac iz Erida", stvorio ga je na primjer ljudima kako bi trebali izgledati. Svakoga dana Adapa je camcem odlazio na bozije svetiste, ali ga jednom prilikom vjetar izbaci na more. Camac mu se prevrnuo i Adapa "sidje do kuce riba". Razljucen, on zaprijeti da ce juznome vjetru iscupati krilo i cim je to izustio, vjetru se krilo slomilo. Nakon sedam dana, Anu, kralj bogova, cuo je sto se dogodilo i naredio da Adapa dovedu pred njega. Ea, koji je stvorio Adapa, ga upozori:
"Kad ti ponude kruh smrti, ne jedi ga.
Kad ti ponude vodu smrti, ne pij.
kat ti ponude halju, odjeni je.
kad ti ponude ulje, pomasti se."
Pa ipak, kad je Adapa dosao pred Anua, bog ga nije osudio, kao sto se moglo ocekivati vec je ukorio Ea.
"Zasto je Ea razotkrio plan neba i zemlje
Bezvrijednu ljudskom bicu?
Koliko je do nas, sto da ucinimo sa Adapom?
Ddaj mu kruha zivota da jede!"
Kad su mu donijeli kruh zivota, nije jeo.
Kad su mu odnijeli vodu zivota, nije pio.
Kad su mu donijeli halju, odjenuo se.
Kad su mu donijeli ulje, pomastio se.
Adapovo odbijanje da jede kruh i pije vodu zivota iznenadi Anua. Naredi da ga odvedu i vrate na zemlju. Adapa je propustio priliku da postane besmrtan. Zavrsetak mita do danas nije poznat jer su plocice slomljene, ali cini se da je grad Eridu u ocima bogova uzivao izuzetan i povlasteni polozaj zbog toga sto je Adapa "isao na nebo". Ako je tome tako, mit objasnjava poseban polozaj sto ga je grad uzivao u vezi sa pitanjima gradske uprave. Drugi mitoloski tekst nadjen u Tell el Armarni opisuje teskoce saobracanja izmedju neba, na kojem borave glavni bogovi, i podzemnog svijeta kojega nadzire gospodarica Ereshikigal. Kad su bogovi pripremali svecni objed.Poslali su glasnika svojoj sestri Ereshkigal;
"Mi ne mozemo sici do tebe, a ti ne mozes doc k nama.
Stoga posalji nekoga da zume tvoj dio hrane"
Ereshkigal posalje svog glasonosu Namtara da obavi taj zadatak, ali ga jedan od bogova, Nergla, uvrijedi. kad je o tome izvijestio gospodaricu, ona ga posalje natrag sa rijecima:
"Boga koji nije usto pred mojim glasnikom -
Dovedi preda me da ga ubijem!"
Namtar nije mogao iznova pronaci Nergala jer je on otisao zatraziti pomoc u Ea, "svoga oca". Ea mu je obecao da ce poslati demone da zastite Nergala prilikom njegova susreta sa bijesnom Ereshkigal. Nergal sidje do vrata podezmenog svijeta i Ereshkigal mu naprasno priprijeti da ce ga ubiti. Na tom je mjestu plocica veoma ostecena, ali nekoliko redaka pri dnu pokazuju da je Nergal uspio savladati Ereshkigal.
Unutar kuce on uhvati Ereshkigal,
Vukuci je za kosu spusti je s prijestolja
Na zemlju da joj odsijece glavu.
dok je molila da joj spasi zivot, plakala je i kazala:
"Budi mojim muzem i ja cu ti biti zenom.
Osiguracu ti ugled u tom prostranom podz4emlju.
Polozicu u tvoje ruke plocicu mudrosti.
Ti ces biti gospodar, a ja gospodarica."
Nergal je polubi i utjesi kratkom, ali dirljivom recenicom: "Sto si od mene trazila tokom proslih mjesci, sada ce biti tvoje."


Plocice sudbine
Marduk je posjedovao "plocice sudbine" i to je bio jedan od simbola njegove moci i ugleda. Iako nije jasno sta su zapravo bile (mozda simbol kraljevskog ugleda), postiji pripovijest prema kojoj ih je navodno ukrala tajanstvena ptica zvana Zu. Plocice na kojima je zapisanan pripovijest o tome veoma su ostecene, ali je iz onoga sto je preostalo vidljivo da je ankon gubitka plocica sudbine medju bogovima zavladala krajnja pometnja.
Njihov savjetnik, otac Enilil ostao je bez rijeci,
Pojavila se zasljepljuca svjetlost, zavladala tisina,
Cijela skupina manjih bogova bila je uznemirena,
Sjaj je svetista potamnio.
Anu odluci stupiti u akciju i rece da ce ime bilo kojeg boga koji uspije ubiti Zu postati vecim od svih. Najprije su se obratili Adadu, bogu oluje, ali on se nije htio boriti sa strasnom pticom. Pozvali su Gibila, boga vatre, i Saru, "Istarinu prvorodjenicu", koja je takodje odbila da se sukobi sa pticom. Na tom je mjestu tekst toliko unisten da ga nije moguce sa sigurnoscu prevesti; stoga ne mozemo resi ko je nakraju bio izabran da se suprotstavi Zu. Na nekim se plocicama spominje Ninurtu. Prema nekim predanjima, Mardukovo se ime povezuje sa pobjedom nad Zu.
Posljednjeg izazivaca, ma ko on bio, govorom je ohrabirila boginja koja se ponekad naziva Makh, ili Nanse (sto moze biti drugo ime za Istar) ili Mammi:
"Nek' je tvoj zastrasujuci poklik svlada,
Nek' iskusi tamu, nek' joj se vid probrazi u najgore,
Nek' ne pobjegne kad te susretne, nek' joj snaga postane slabost,
Nek' sunce nad njom ne sije, nek' joj se dan preobrazi u tminu,
Unisti njezin zivot, ukroti Zu,
Neka je vjetar odnese na nepoznata mjesta."
Pripovijest je do tog dijela preuzeta iz najstarijih dostupnih rukopisa koji su napisani u starobabilonskom razdoblju, priblizno 2000 god. pne. Medjutim, mnoga nasa znanja o staroj mitologiji poticu iz kasnijih rukopisa koje su prepisali pisari asirskog kralja Asurbanipala (7 vj. p.n.e) i pohranili u njegovoj kraljevskoj biblioteci u Ninivi. Ti rukopisi sadrze vise podataka o pocetku pripovijesti. Proizilazi da je bila Enlilova sluskinja i da je zbog posla cesto bila u prilici da vidi plocice sudbine. Polakomila se za njima i rekla:
"Uzecu bozanske plocice sudbimne.
Tako cu nadzirati odluke svih bogova."
Zu je cekala priliku i jednoga dana, dok se Enlil u zoru prao, odletje sa njima na neku udaljenu planinu. ZaprepSten, Enlil se posavjetovao sa drugim bogovima o tome ko ce ubiti Zu i vratiti plocice.
Nedavno su pronadjeni mnogi dijelovi plocia koji govore o tome mitu. Najduza plocica opisuje borbu sa Zu i toj je vrziji pobjednik Ninurta, a pomagao mu je bog oluje Adad koji je poslao oluje i bujice.
"Oblasi smrti poslali su kisu, bljeskovi munja parali su nebo poput strelica".
Ali nijedna strelica nije mogla doseci Zu dok je posjedovala plocice sudbine, i tako je Ea, nedgledajuci bitku zi daljine, izdao naredjenje da se pozove juzni vjetar da nadvlada pticu. Tada ce biti moguce "odrezati njezina krila i razbacati ih nadesno i nalijevo".
Pripovijest pokazuje kako se nase poznavanje mezopotamskih mitova nadogradjuje iz brojnih razlicitih rukopisa, od kojih se svaki znacajno razlikuje u pojedinostima; pokazuje kako su bogovi preuzimali uloge drugih osoba u mitoloskim pripovijetkama, shodno vremenu i mjestu zapisivanja mita. Takodje to primjer kako mit u mezopotamiji nije bio naprosto narodna pripovijest, vece se njime sluzilo u vjerskoj praksi. Postojao je poseban obred izrade i posvecenja novog bubnja u hramu. Kozu za bubanj trebalo je odrati sa crnog bika, i dok se bika ubijalo svecenik mu je morao bajati vradzbine u uho. U lijevo mu je uho kazao alpu illitu Zi attama, "Ti, o, bice, ti si potomak Zue". Nakon jos nekoliko vradzbina i formalnosti, bik je zaklan, a srce mu je zakopano ispred bubnja, no nije jasan razlog povezivanja odmetne Zu i svetog bika.
Ovaj otisak veoma detaljnog pecatnog cilindra prikazuje boga Ea okruzena vodom sa ribama koje plivaju oko njega. On drzi pticu (vjerovatno Zu), koja gleda u Samasa, sunce, sto se dize iza planine ispred krilata bozanstva. Sa lijeve strane stijelac cuva lava, dok je sa desne strane lik sa dva sunca.


Ep o Gilgamesu
Svi ti mitovi o bogovima bili su napisani u stihu, i zacijelo su se redovno govorili u svecanim prilikama. Jedan drugi mit, kojeg bi pravilnije bilo nazvati epom, usredotocuje se na djelovanje ljudskog junaka zvanog Gilgames. Njegove su pustolovine zapisane na 11 plocica sa dodatnim tekstom na dvanestoj. Prepisi su pronadjeni u rusevinama Asurbanipalove biblioteke u Ninivi te na mnogim drugim podrucjima na kojima su u staro doba postojale biblioteke. Gilgames je bio kralj grada Uruka, ali tesko je sa sigurnoscu reci u koje je vrijeme vladao. Spominje ga se u brojnim zapisima na zgradama, pa mora da je doista postojao, no u sluzbenim spisima vladara opisuje ga se kao "bozanskog Gilgamesa" koji je vladao 123 godina. Ocigledno je postao legendarnom licnoscu, nadljuskom, ali ne do kraja bozanskom.
"Njegove dvije trecine bile su bozanske, dok je jedna trecina bila ljudska" - tako se opisuje Gilgamesa na pocetku epa, gdje on dolazi u sukob sa Enkiduom, cudovistem koje su bogovi stvorili da bi provjerili Gilgamesovu moc u Uruku. Enkiduovo tijelo bijase pokriveno kudravom dlakom, kosa mu na glavi bila poput zenske, "uvojci mu bijahu poput zitnog polja". Pojava tog stvorenja izazvala je veliku pometnju u zemlji pa je Gilgames izasao da se sa njim bori.
Druga i treca plocica opisuju Gilgamesa kako izaziva nkidua kojega je nasao gdje se zabavlja sa bludnicom.
Uhvatili su se ukostac dograbivsi se poput bikova, Smirskali su dovratnike, zidovi su se tresli.
Ocigledno je medjutim, da nijedan nije pobijedio jer na trecoj plocici stoji: "Poljubili su se i sprijateljili."Potom su dva prijatelja posla u sumu sedrova u kojoj obitava div Humbaba, "koji zavija poput oluje, kojemu je oganj u ustima i izdise smrt". Potukli suHumbabu i pobjeda se, cini se svidjala bozici Istari jer na sestoj plocici ona poziva Gilgamesa da joj bude ljubavnikom i obecava mu brojna dobrocinstva. Prilicno zacudjujuce, junak je odbija i ukorava sa njezine nestalnosti.
"Kojeg si ljubavnika voljela zauvijek,
Koji ti se od tvojih pastira cijelo vrijeme svidjao?
Cak se i Tamuza, ljubavnika tvoje mladosti,
Oplakivalo svake godine po tvojoj naredbi."
Ljutita se Istar potuzi "svome ocu" Anuu i Antumi, "svojoj majci", te joj oni dozvolise da na Gilgamesa posalje "nebeskog bika". Uz Enkiduovu pomoc, Gilgames ga ubije.
Sedma plocica pocinje sa opisom Enkidua u zalosti nakon sto je u snu saznao da je Enilil odlucio kako on mora umrijeti. U svome jadu susretne bludnicu i proklinje je.
"Spavaces u pustinji,
Stajaces u sjeni zida,
Trn i kupina ranjavace ti noge,
Pijani i zedni udarat ce te po obrazima."
Zanimljivo je da slicnu kletvu izgovarala Ereshkigal eunuhu u "Istarinu silasku". Enkidua smiruje Samas, bog sunca, no on potom sanja o silasku u podzemni svijet koji je podrobno opisan kao i u "Istarinu silasku", a ima jos mnogo posve idneticnih recenica. kako koji dan prodje, Enkidu trpi sve vece boli i strah od smrti sve je veci. Osma plocica opisuje njegovu smrt i Gilgamesovu zalost.
Posljednji dio pripovijesti opisuje kako je i sam Gilgames pokusavao umaknuti smrti. najprije odlazi na "Planinu dusa", gdje susrece djevojku, "bozansku sluzbenicu", koja ga pita zasto junak koji je pobijedio Humbaba i zaklao bozanskg bika izgleda tako slab i star. On joj objasnjava da, poput svog prijatelja Enkidua, i sam mora umrijeti ukoliko mu Utnapistim ne razotkrije tajnu besmrtnosti koju posjeduje zahvaljujuci milosti bogova. On odlucuje da prijedje "more smrti" kako bi stigao u Utnapistimovo prebivaliste. Nakon sto je oborio "dva put po sezdeset stabala od sezdeset lakata svaki", koja su mu posluzila kao gradja za plosnat camac, uspjesno je presao preko opasnih voda i susreo se sa Utnapistimom. Gilgames ga upita kako je "usao u vijece bogova". Utnapistimov odgovor predstavlja pripovijest o potopu. Pripovijest je veoma duga kad ju je utnapistim dovrsio, Gilgames je vec spavao, sto pokazuje koliko je junak uistinu bio iznemogao. Kad se probudio, odluci pronaci tajnu biljku za koju mu je Utnapistim kazao da ce mu dati besmrtan zivot, a nalazi se na dnu mora.
On priveze tako kamenje za noge i ono ga povuce na dno mora.
Ugleda biljku i, iako je bila trnovita, uze je u ruku.
odreze spone kamenju i more ga izbaci natrag na obalu.
Tada Gilgames krenu natrag u Uruk, gdje je namjeravao pojesti biljku i "povratiti se u svoje mledenastvo". Ali se na putu zaustavi pokraj hladna izvora da se okupa. Zmija mu ukrade biljku, svukavsi kosuljicu dok je klizeci uzmicala. Tada Gilgames zaplace:
"Za koga sam prolijevao krv svog srca?
Nijedan dar nisam dobio za sebe,
Poklon sto sam ga dobio bio je namjenjen zmiji
I voda ce ga odnijeti dvadeset milaj odavde."
Taj pregled mezopotamske mitoloske knjizevnosti pokazuje koliko su izvori medjusobno povezani. Nije naprosto rijec o razlicitim mitovima kojima su zajednicki isti narativni motivi Cesto su im zajendicki isti poetski stihovi, ali to je prirodna posljedica bogate sumene predaje koja je morala postojati medju Semitma prije nego sto su Sumerani nastanili to podrucje, a mitovi su bili zapisani pod uticajem Sumerana.
Nadalje, to ukazuje na to kako su satre pripovijesti bile nasiroko rasprostranjene. Cesto nije moguce makar i priblizno povezati neki mit na temelju gragmenata nadjenih samo na jednom nalazistu; valja se posluziti sa mitovima iz drugih podrucja, iz Iraka, Sirije, Turske ili cak sa onima iz Egipta, kako bi se razjasnio neki tekst. Ponovno otkrice mezopotamske knjizevnosti, sa svojim paralelama u kasicnoj ili bibilijskoj knjizevnosti, pokazuje koliko je cvrsto bila utemeljena knjizevna traidcija Istoka tokom klasicnog razdoblja ranoistorijskog doba. Kada se klasicna Grcka javila kao prva medjunarodna sila ciji se civilizatoriski uticaj sirio po svijetu, mezopotamska knjizevnost, njeni pisari i biblioteke vec su svjetali barem 2000 godina.


Silazak Istare
Podzemni svijet se spominje u mnogima mitovima, ali mozda najbolji opis nalazimo u pripovijesti poznatoj pod nazivom "Istarin silazak". U tom se teksu podzemlje naziva "zemljom bez povratka".
Za one koji ovdje udju vise nema svjetla.
jedu prasinu i ilovacu.
Odjeveni su poput ptica, opremljeni krilima.
Prasina pokriva vrata i zasune.
Istar, prekrasna bozica ljubavi, sisla je u podzemni svijet. Kraljica podzemlja Ereshkigal naredila je vrataru da se prema Istari ponasa "u skladu sa drevnim obicajima". To je znazilo da se bozici, dok bude prolazila kroz sedam vrata podzemlja, oduzima odjecu i ukrase, na prvim vratima joj se oduzima krunu, na drugima nausnice, potom ogrlice, prsni oklop, opassac, narukvice u ukrasne kolutove na gleznjevima te najposlije halju. Tada su je doveli nagu pred Ereshkigal koja je stavlja na "sezdeset muka", muceci svaki dio njezina tijela.
Posljedice Istarina zatocenistva osjetile su se na zemlji zivih bica jer je zemlja postala besplodna i kao, sto su bogovi objasnili "kralju" Eai:
"Otkad je Istar sisla u zemlju bez povratka,
Bik vise ne skace na kravu.
Magarac vise ne pokriva svoju zenku,
Covjek vise na putu ne prilazi djevojci."
Ea stvori eunuha i on od eda se susretne sa Ereshkigal. Kad ju je zamolio da pije iz kozate kese u kojoj je bila "voda zivota", ona ga prokune:
"Tvoja ce hrana biti u gradskom smetlistu,
Tvoja ce voda biti u gradskom odvodu,
Stajat ces u sjeni ispod zida,
Boraviti na stepenicamam ispred kucnih vrata
A pijani i zedni udarat ce te po obrazima."
Eunuh je, cini se, trebao posluziti ako zamjena za Istar, sto ironicki upucuje da se u podzemnom svijetu neplodnost moze zamijeniti za plodnost. Ereshkigal je naredila da se Istar poskropi vodom zivota i potom su je ispratili iz podzemlja. Dok je iznova prolazila kroz sedam vrata, vraceni su joj odjeca i nakit, i tada se, vjerovatno (iako je posljednjih nekoliko redaka narocito tesko iscitati), sve na zemlji vratilo u uobicajeno stanje.
Ta semitska verzija mita veoma je slicna sumerskoj, u kojoj bozica Inanna sliazi u podzemlje da oslobodi svog ljubavnika Dumuzija. Jos i vise, pripovijest je ociglendo naporedna prici o Orfeju u klasicnoj mitologiji i egipatskom ciklusu pripovijesti o Ozirisu. Zbog tih je paralela prirodno zapitati se da li su se ti mitovi govorili prilikom nekog mezopotamskog obreda plodnosti, ali do danas nema o tome dokaza. pronadjeni su hramovi po9sveceni Istari, ali se ne zna kakvi su se u njima obredi odrzavali.
Velika ekipa njemackih arheologa izvrsila je iskapanja u Babilonu prije drugog svjetskog rata i brojni su predmeti iz tog nalazista sacuvani u Istocnom Berlinu. Jedan od najznacajnijih izlozaka jeste rekonstrukcija jednih gradskih vrata, Istarinih vrata, prekrasno ukrasenih fajansnsnim plocicama. ovaj detalj sa vrata prikazuje jednog od glasovitih babilonskih lavova kao i dekorativni friz.


Glavna bozanstva

Anu - kralj bogova, bog neba
Enilil - savjetnik bogova, bog vjetrova, oluje i kise
Ninurta - "nosilac prijestola", Enlilov sin
Adad - semitski bog oluje i kise, pandan sumerskome Enlilu
Ea (Enki) - bog vode i mudrosti
Ninhursag - bozica zemlje, Eaova brazna druzica
Samas (Utu) - bog sunca
Sin (Nannar) - bog mjeseca
Istar (Inanna) - bozica plodnosti i ljubavi, i bozica rata
Tamuz (Dumuzi) - bog vegetacije, Istarin ljubavnik
Ereshkigal - kraljica podzemnog svijeta
Nergal - bog rata i kuge, Ereshkigalin suprug
Marduk - nacionalni bog Babilonaca
Nabu - babilonski bog govora i pisma, Mardukov sin
Asur - nacionalni bog Asirije
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od Dragan M taj 2014-01-09, 00:02


Kada se govori o otpadu unutar Hriscanske crkve, moraju se u svakom slucaju uzeti u obzir prilike koje su do njega dovele, kao i oni koji su u ovom otpadu ucestvovali,

Istorijski gledano, otpad je bio posledica Antijevrejskog raspolozenja koje je zavladalo u Rimskom carstvu tokom 2 veka posle Hrista, zbog Jevrejskog ustanka protiv Rimske okupacije pod vodstvom Jevrejskog vodje Barkohbe.
Jevrejima je u to vreme bilo zabranjeno ispovedanje vere i svetkovanje Subote, a oni proterani iz Judeje.

Da bi fizicki opstala, crkva u Rimu je napravila kompromis sa Rimskom vlascu, i umesto Subote koju je do tada postovao ceo Hriscanski svet, prihvatila mnogobozacku Nedelju, kao i neke druge novine koje joj je Rim nametnuo.

Jedan istorijski dokument to objasnjava na sledeci nacin:

"U vreme nakon prvog ustanka jevreja 70 godine nove ere, dogodio se i drugi ustanak koji je 132 godine pokrenuo takozvani Bar Kohba ( zvezda ), koji je izazvao takozvano Rimsko negativno raspolozenje prema Jevrejima.
Ustanak je imao za posledicu potpuno opustosenje Jerusalima i gubitak Palestine kao njihove domovine.
Car Hadrijan, posto je ugusio ovaj Bar Kohbin ustanak, sagradio je na rusevinama Jerusalima novi Rimski grad nazvan Aelija Kapitolina, i na mestu Jevrejskog hrama podigao hram posvecen Jupiteru.
U to vreme nametnute su Jevrejima opste zabrane, bili su isterani iz grada i pod pretnjom smrcu zabranjen im je povratak u grad.
Takodje zabranjeno im je ispovedanje njihove vere, svetkovanje Subote i ostalih praznika, proucavanje Tore, i obrezanje, nametniut im je poseban porez.
jevrejstvo koje je ranije bilo RELIGIO LICITA - dozvoljena religija, pod cijim okriljem je i pravo Hriscanstvo u pocetku uzivalo versku slobodu, postaje sada RELIGIO ILICITA - zabranjena religija.
Svesna ovih represija protiv Jevreja i antijevrejskog raspolozenja koje se osecalo narocito u Rimu, Rimska crkva je nastojala da pokaze svoju lojalnost Rimskim vlastima i da im se dodvori.
Taj su zadatak na sebe preuzele Hriscanske apologete Kvadratus i Aristid.
Tako Rimska crkva pravi kompromis, i uvodi odrzavanje Bogosluzenja u nedelju umesto subotom kao do tada, zato sto je svetkovanje Subote bilo zabranjeno"

- Jevsevije Popovic - opsta crkvena istorija
- Sokrat Skolastik - crkvena istorija
- Sozomen - crkvena istorija
- Epiphanus - adversus Haereses

Dakle, otpad nije otpoceo sa Konstantinom velikim, vec sa jednom lokalnom crkvom u Rimu, koja je kasnije uz pomoc svetovnih autoriteta preuzela vlast nad citavim Hriscanskim svetom kao verski i politicki autoritet, u cemu je centaralnu ulogu imao kako imperator konstantin, tako i kasnije car Justinijan koji je isterao Arijanske ostrogote iz Rima i svu vlast predao Rimskom biskupu sa sve riznicom i vojskom, i time mu omogucio svo versko i politicko delovanje.

U nastavku su navedena pojedina obelezja otpalog Hriscanstva"Hriscanstva, kao i biblijska ucenje po ovim navedenim pitanjima.

1. UCENJE OTPALOG HRISCANSTVA: Mngobozacki ritualni obicaj klanjaja ikonama, slikama, i kipovima.

BIBLIJSKA OSUDA OVOG UCENJA:

DRUGA ZAPOVEST - ` Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.
Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 4 )

OPOMENA PROTIV SLIKA I KIPOVA - `Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. ( 3 knjiga Mojsijeva 26. 1)

NE GRADITI SLIKU BOGA U LIKU ZENE ILI COVEKA - `Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;
Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak;
I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od riječi čuste, ali osim glasa lika ne vidjeste;
I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene.
I meni zapovjedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite.
Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,
Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene,
Sliku od kakoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba;
Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom;
I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se. i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; ( 5 Mojsijeva 4. 10-19 )

PROKLETSTVO GRADITELJIMA SLIKA - `Proklet da je čovjek koji bi načinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetničkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajući neka reče: amin. ( 5 Mojsijeva 27. 15 ).

SLIKE NISU NI NA KAKVU KORIST - `Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili.
Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kaku korist.
Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi.
Kovač kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. I
Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovječji, kao lijepa čovjeka, da stoji u kući. I
Siječe sebi kedre, i uzima česvinu i hrast ili što je najčvršće među drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.
I biva čovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peče hl***; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim.
Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj.
A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj.
Ne znaju, niti razumiju, jer su im oči zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju.
Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hl***, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati?
Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reći: nije li laž što mi je u desnici?
( knjiga proroka Isaije 44. 9-20 ).

KOJI GRADE LIKOVE POSRAMICE SE - `Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svikoliki koji grade likove.
A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. ( knjiga proroka Isaije 45. 16-20 ).

NE IZJEDNACITI BOGA SA SLIKOM - `S kim ćete dakle izjednačiti Boga? i kaku ćete mu priliku naći?
Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije.
A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče.
Ne znate li? ne čujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih?
On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan.
On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština.
Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih.
S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti.
Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? ( knjiga proroka Isaije 40. 18-26 ).

BOG NECE DATI SLAVU LIKOVIMA REZANIM - `Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. ( knjiga proroka Isaije 42. 8 ).

LIKOVI TASTINA - `Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.
Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.
Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. ( knjiga proroka Jeremije 10. 2-6 ).

LIK NISTA NE POMAZE - `Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole?
Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.
A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim, sva zemljo! ( Avakum 2. 18-20 )

BOG MRZI NA LIKOVE KRAJ OLTARA - `Ne sadi luga ni od kakvijeh drveta kod oltara Gospoda Boga svojega, koji načiniš;
I ne podiži nikakoga lika; na to mrzi Gospod Bog tvoj. ( 5 Mojsijeva 16. 21-22 ).

IDOLI DELO RUKU COVECIJIH - `Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.
Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?
Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoće.
Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih.
Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;
Uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega.
Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.
Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoć i štit. ( psalam 115. 1-9 ).

BOG NIJE IKONA - `A Pavle stavši nasred Areopaga reče: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni;
Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovijedam.
Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on budući gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama,
Niti prima ugađanja od ruku čovječijeh, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve.
I učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihovoga življenja:
Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas;
Jer kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod njegov.
Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome. Isa.
Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. ( dela Apostola 17. 22-31 ).

PROKLETSTVO IDOLOPOKLONICIMA - `Blago onome koji tvori zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.
A napolju su psi i vračari i ***ri i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž. ( Otkrivenje 22. 14-15 ).

( napomena: Lik rezan-Grcki `Ikonos ).

2. UCENJE OTPALOG HRISCANSTVA: Sveci covekovi posrednici pred Bogom

BIBLIJSKO UCENJE:

`Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. ( jevandjelje po jovanu 3. 16-17 ).

Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
Isus mu reče: ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me. ( jevandjelje po Jovanu 14. 5-6 ).

Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,
Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme, ( 1 poslanica Timotijeva 2. 5-6 ).

Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

3. UCENJE OTPALOG HRISCANSTVA: praznovanje nedelje koja ima mnogobozacko poreklo, naspram jasne Bozje zapovesti koja nalaze postovanje subote Bozjeg dana od odmora.

BIBLIJSKO UCENJE:

CETVRTA ZAPOVEST - `Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga. ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 8-11 ).

SUBOTA SIBOL STVARANJA POSVECENA OD SAMOG TVORCA KAO DAN POCIVANJA: `Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini; 2.Moj. 16, 22. -
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, ( 1 knjiga Mojsijeva 2. 1-4 )

SUBOTA ZNAK PRAVOGA BOGA KOJI POSVECUJE SVOJ NAROD - `I reče Gospod Mojsiju govoreći:
A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem...
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.
( 2 knjiga Mojsijeva 31. 12-18 ).

SUBOTA DAN SVETOG SABORA - `Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje ćete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji:
Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za počivanje, neka bude sveti sabor, ne radite ni jednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim. ( 3 knjiga Mojsijeva 23. 1-3 ).

CETVRTA ZAPOVEST SA OBECANJEM BLAGOSLOVA - `Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
Ako uživite po mojim uredbama, i zapovjesti moje uzdržite i uščinite,
Davaću vam dažd na vrijeme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj;
I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sijanje, i ješćete hl*** svoj do sitosti, i živjećete bez straha u zemlji svojoj.
Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.
Nego ćete tjerati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.
Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraće deset tisuća, i padaće neprijatelji vaši pred vama od mača.
I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama.
I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo.
I namjestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrziti na vas
I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod. ( 3 Mojsijeva 26. 2-12 ).

ZAPOVEST O SUBOTI NAMENJENA SVIM NARODIMA - `Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti.
Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla.
I neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo.
Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj,
Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće zatrti.
A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj,
Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. ( knjiga proroka Isaije 56. 1-7 )

SUBOTA NA NOVOJ ZEMLJI - `Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu. ( knjiga proroka Isaije 66. 22-24 ).

SUBOTA DAN GOSPODNJI U STAROM ZAVETU - `Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš šta je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim putevima i ne čineći šta je tebi drago, ni govoreći reči, Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svog; jer usta Gospodnja rekoše. ( knjiga proroka isaije 58. 13 )

ISUS PO OBICAJU ODLAZI U HRAM U SUBOTU - `I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. ( Jevandjelje po Luki 4. 16-21 ).

PAVLE PO OBICAJU SVOME UDJE U HRAM U SUBOTU - `Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska.
I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma,
Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrse iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos. ( dela apostola 17. 1-3 ).

PAVLE PROPOVEDA U HRAMU U SUBOTU, NEZNABOSCI MOLE PAVLA DA IM PROPOVEDA I U DRUGU SUBOTU - `A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte....
A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.
A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. ( dela apostolska 13. 14-44 ).

PAVLE RADI SEST DANA A SUBOTOM A ODLAZI U HRAM I PROPOVEDA O HRISTU - Potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer bijahu ćilimarskog zanata.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. ( dela apostola 18. 1-4 ).

PAVLE SAVETUJE DA UDJEMO U SUBOTNI ODMOR PO PRIMERU GOSPODA KOJI SE ODMARAO U SEDMI DAN, A NE PO PRIMERU NEPOSLUSNOSTI JEVREJA KOJI SU PREKRSILI ZAPOVEST O SUBOTI - `Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan, kao i mi osim grijeha.
Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć. ( Jevrejima poslanica 4 poglavlje ).

( Napomena: na ovom mestu u Jevrejima poslanici 4 poglavlju, u originalnom Grckom tekstu umesto reci POCIVANJE, stoji izraz SABATISMOS, koji znaci `Subotni odmor - subotnje pocivanje, i u Biblijskoj terminologiji oznacava svetkovanje Subote ).

SUBOTA- DAN GOSPODNJI I U STAROM I U NOVOM ZAVETU ( prorecena obnova subote ) - `I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje.
Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi,
Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše. ( knjiga proroka Isaije 58. 13 )

Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji ( Otkrivenje Jovanovo 1. 10 ).

( Napomena: na ovom mestu u Otkrivenju 1. 10 u originalnom Grckom tekstu umesto `DAN NEDELJNI, stoji izraz `DAN GOSPODNJI.
Dan gospodnji i u starom i u novom zavetu pretstavlja Subotu - uporedi knjigu proroka Isaije 58. 13 i Otkrivenje 1. 10
).

4. UCENJE OTPALOG HRISCANSTVA: Mnogobozacko okultno verovanje u besmrtnost duse, u pakao, i cistiliste ( Mitarstva ) nasprram biblijskog ucenja da se ljudi nakon smrti nalaze u jednom stanju koje biblija naziva snom, i cekaju u svojim grobovima dan vaskrsenja u poslednji dan prilikom Hristovog drugog dolaska.

BIBLIJSKO UCENJE:

`Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nikada ni u čemu što biva pod suncem.
( knjiga propovednikova 9. 5 - 6 ).

`A čovek umire iznemogao; i kad izdahne čovek, gde je?
Kao kad voda oteče iz jezera i reka opadne i usahne,
Tako čovek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svog.
O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnev Tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
Kad umre čovek, hoće li oživeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promena.
Zazvaćeš, i ja ću Ti se odazvati; delo ruku svojih poželećeš. ( knjiga o Jovu 14. 10 - 15 ).

`I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovečiji koji je na nebu. ( Jevandjelje po Jovanu 3. 13 ).

`I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni.
( knjiga proroka Danila 12. 2 ).

`Neću vam pak zatajiti, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada;
Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s Njim
Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su pomrli.
Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom Arhanđelovim, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre;
A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Tako utešavajte jedan drugog ovim rečima. ( 1 poslanica Solunjanima 4. 13 - 18 ).

`Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg,
I izići će koji su činili dobro u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda.
( Jevandjelje po Jovanu 5. 28 - 29 ).

5. - UCENJE OTPALOG HRISCANSTVA: Stavlja ljudsku tradiciju i predanje iznad autotriteta Bozje reci.

BIBLIJSKO UCENJE:

`A On odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemere, kao što je pisano: Ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim.
Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske,
I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate. ( Jevandjelje po Marku 7. 6 - 9 ).

`Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu. ( Kolosanima poslanica 2. 8 ).

`Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
( Dela Apostola 20. 28 - 30 ).

`Osveti ih istinom svojom: reč je Tvoja istina. ( Jevandjelje po Jovanu 17. 17 ).

`I imamo najpouzdaniju proročku reč, i dobro činite što pazite na nju, kao na videlo koje svetli u tamnom mestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašim.
I ovo znajte najpre da nijedno proroštvo književno ne biva po svom kazivanju;
Jer nikad proroštvo ne bi od čovečije volje, nego naučeni od Svetog Duha govoriše sveti Božiji ljudi.
( 2 poslanica Petrova 1. 19 - 21 ).

OSTALO:

6. - Praktikuje mnogobozacke obicaje ritualnog paljenja sveca posvecenih Bogu sunca.

- uzimanje svete vode posvecene paganskom obicaju ritualnog pranja i verovanja u njena magijska i lekovita svojstva.

- svestenicko ritualno blagosiljanje osenjivanjem rukom u znaku krsta, okultni cin proklinjanja u magiji i satanizmu.

- ritualno prekrstavanje rukom sa tri prsta, okultni magijski Joga znak poznatiji kao MUDRA, simbol astralnih okultnih Bozanstava, pri cemu svaki prst simbolizuje jedno od Bozanstva, Palac - Jupiter, Kaziprst - Merkur, Srednji - Sunce, dodirom odredjenih delova tela sa tri spojena prsta ostvaruje se Bozansko delovanje na coveka, Celo - intelekt, Grudi - srce, emocije, ramena - ruke, aktivni deo coveka.

- Ritualna upotreba obrednih relikvija, posudja, nakita, itd, i verovanje u njihovu magicnu moc, i uticaj koji vrse na coveka, ili onoga ko ih nosi uz ili na sebi, itd..

Dragan M

Broj poruka : 25
Datum upisa : 20.12.2013

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2014-01-09, 00:06

Dakle, otpad nije otpoceo sa Konstantinom velikim, vec sa jednom lokalnom crkvom u Rimu, koja je kasnije uz pomoc svetovnih autoriteta preuzela vlast nad citavim Hriscanskim svetom kao verski i politicki autoritet, ::

Upravo na to je upozorio Ap.Pavle u (Dela Ap 20: 29-30)

"Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom."
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od lavić taj 2014-01-11, 11:13

Bog vas blagoslovio BRAĆO! Konačno sam tamo gde postoji vera i otvoren um.Drago mi je kad naiđoh na nekog ko poznaje i epove istoriju Rima i ranu crkvenu istoriju jer bez poznavanja istorije teško se može znati mnogo toga i tajni koje se sprovode ali Bogu dragom hvala što na svim mestima postoji neko zrno koje svetli i čuva one koji semogu sačuvati od zamke i prevare.

lavić

Broj poruka : 735
Datum upisa : 31.12.2013

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od lavić taj 2014-02-10, 18:23

Draganu M. pozdrav.
Ako imaš negde o Papijevim spisima nešto više zamolio bih te da ostaviš adresu. Kod Jevsevija u opštoj istoriji sam nailazio u tragovima kao i kod crkvenih otaca ali bilo bi dobro iako su spaljeni ti spisi da što veći deo tih zapisa skupim on me posebno interesuje.

lavić

Broj poruka : 735
Datum upisa : 31.12.2013

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2014-03-12, 02:17




Papa jezuita pozvao protestante na ujedinjenje.
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2014-05-11, 17:12

avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2014-06-28, 16:11

POREKLO VIDOVDANA


Stari Sloveni su verovali u vile rusalke. Većina vilinskih radnji, uključujući i vilinsko kolo, obavlja se noću i bez prisustva vatre. U vidovdanskom slučaju rusalke se preobražavaju u rusalje (žene koje o Duhovima padaju u zanos i “razgovaraju” s pokojnicima ). Ovaj, još stariji, neslovenski sloj uočljiviji je kad se ima na umu da je Vidovdan najkasniji datum kad padaju Duhovi - te da neki od običaja koji se održavaju o Duhovima prelaze na Vidovdan.
Za Vidovdan koji je u narodu poznat kao Dan svetlosti, vezane su razne legende. Jedna od njih glasi: na planini Rogozni u Sandžaku, postoji mesto zvano Rusalijsko groblje.
Priča se da su posle boja na Kosovu mlade žene i verenice izginulih kosovskih ratnika održavale svoje skupove na Rogozni. One su, nastavlja predanje, dolazile dan uoči Vidovdana, te od zalaska sunca do zore išle po okolnim selima. Cele noći bi vikale i lutale žaleći kneza Lazara i kosovske junake. Govorile su da su rusalke (vile sa tekućih voda).
Narod bi im, koje iz straha, koje iz samilosti, davao razne darove. Sve što dobiju one bi zapalile negde pred zoru. Oko velike vatre igrale bi kolo tokom celog dana. Igru su prekidale samo kad neka od njih padne u nesvest ili izdahne. Njih bi stavljale u stranu, a igra bi se nastavljala.
Ova obredna igra se nastavljala sledeće godine na Vidovdan. Broj igračica bi se smanjivao, broj grobova povećavao. Tako su tokom godine zaredom poumirale sve udovice kosovskih junaka.
Igranje oko vatre podseća na curline. Preci balkanskih Slovena su imali svoja svetilišta na brdima, često na ruševinama starosedelačkih hramova. Tamo su spaljivali žrtve i igrali oko vatre. Curlina dolazi od “cur”, odnosno “kur” - dim, pušenje, cad. (I danas južno od Niša postoji selo Curline, a “pušiti” kaže se: curiti). Kolo do besvesti i umiranja takođe svedoči o prehrišćanskom poreklu Rusalijskog groblja, jer ni kod hrišćana ni kod Jevreja, ni kod muslimana, vera ne dopušta ništa čime bi se život ugrožavao.

Vid - bog videla

U svim vidovdanskim običajima dan je važniji od noći. To je vreme kada vlada videlo (starinski izraz za svetlost), odnosno kad gospodari staroslovensko božanstvo svetlosti Vid ili Svetovid. Ako je tog dana lepo vreme, onda se odeća i posteljina iznose na sunce. Ako nije sunčano ne iznose se. Rublje iznose žene. Muškarci dočekuju sunce kad izlazi i govore:
- Vide, Vidovdane, sve što vidim očima, to da stvorim rukama.
Bude li oblačno, onda domaćin ili neki od starijih muškaraca stane pred glavna vrata kuće. Umesto da se prekrsti, kako to, inače, svi ostali čine, on desnom rukom zakrsti oblake i kaže:
- Vide, Vide, oteraj oblake, sačuvaj od groma i munja što je sazidano, zaštiti od grada što je zasađeno, čuvaj od bolesti što nam je rođeno.
Posle uzme kosu i zabode je u zemlju. (Zatim ćuti sve dok ne padne mrak. Veruje se da neće pasti kiša).

Legenda o Vitu

Legenda o poreklu svetog Vita , koju je zapisao Justin Popović pod datumom 15. (28) juna, priča da je za carevanja Dioklecijanova, kad oblasni upravitelj Valerijan gonjaše hrišćane, na Siciliji živeo dvanaestogodišnji dečak po imenu Vit, sin visokorodnog i bogatog građanina Gilasa. Gilas beše neznabožac, a njegov sin blaženi Vit u detinjstvu svom prosvećen s neba čudesnom blagodaću Svetog Duha, poznade jedinog istinitog Boga koji je stvorio nebo i zemlju.
Knez Valerijan, ljut što dečak ne htede prinositi žrtvu njihovim bogovima Jupiteru,
Junoni, Neptunu, Veneri, Minervi... naredi da se dečak izbije gvozdenim štapovima, ali se njegova ruka i ruka mučitelja osuši. Bojeći se za život sina, Gilas na sve načine pokušaše da ga odvrati od Hristove vere, ali od anđeoske svetlosti oslepe.
“U ložnici sina moga videh bogove krilate. Oči im behu kao zvezde, a izgled kao munja. Ne podnevši bljesak njihov, oči mi oboleše, a ja izgubih vid”.
Bežeći pred očevim gnevom, iako mu uz Božju pomoć isceli oči, sa svojim učiteljem Modestom i dadiljom Kriskentijom, Vit se ukrca u lađu koja ih odvede do italijanske pokrajine Lukanije, mesta Alektorije, i nastaniše se kraj reke Silar. Dioklecijan ga pozva u Rim da izleči njegovog sina od demona i ludila, ali - kad to ovaj i uradi - naredi da Vita i Modesta bace u okove i umore glađu i žeđu. Oni se pomoću molitve okova oslobodiše.
Dioklecijan onda naredi da se Vit stavi u kazan u kome je ključalo rastopljeno olovo, sumpor i smola, ali anđeo Gospodnji oduze silu ognju i rashladi žar i vrelinu kazana”, a Vit reče:
“Dioklecijane, blagodarim tebi i tvojim slugam što mi načiniste udobno kupatilo, samo nedostaje sapuna”.
Zatim Vit pobedi i strašnog lava, a Dioklecijan njega, Modesta i Kriskentiju obesi o drvo za mučenje. I odatle ih Bog spase i uze sebi kao svete mučenike, dana 15. (28.) juna. Ovaj dan, čuven u Srba po kosovskoj bici, i to pod imenom Vidovdan, od davnina je bio posvećen proroku Amosu.
Amos, rođen u selu Tekuju blizu Vitlejema “prost poreklom i životom”, beše čuvar svinja jerusalimskih bogataša. Ali, on postade Božji prorok koji je odvraćao narod od klanjanja zlatnim juncima u Vitlejemu. Hrišćanska crkva na zapadu uz proroka Amosa za 15. (28.) jun vezuje i ime svetog Vita. Njegovo ime ulazi u srpske bogoslužbene knjige mnogo kasnije, preko katoličkih i ruskih izvora - kako piše Miodrag Popović u knjizi “Vidovdan i časni krst” - ni tada Vit ne postaje srpski svetac, niti mu se u crkvi drži služba. “U njihovoj (srpskoj) patrijarhalno-herojskoj sredini među ratnicima, koji se nikada do kraja nisu odrekli kućnih bogova zaštitnika, kao borac protiv glupih idola, kako stoji u “Žitijima svetih”, Vit nije nikako mogao biti popularan”.
Mošti svetog mučenika Vita, koji je stradao 15. juna oko 303. godine, neko vreme nalazile su se u Parizu, a zatim su prenete u Korvej, u Vestfaliju. Sada se nalaze u Pragu.
Vuk Karadžić u Srpskom rječniku iz 1818. godine kaže:
“Vidov dan, na dne m. 15. junija, kad su Srblji izgubili na Kosovo, potiče, ipak, još iz staroslovenskog mnogoboštava.“
Laza Kostić, veliki srpski pesnik, u Jadranskom Prometeju vidi Vida, “prehrišćansku herojsku svetlost”, koja se posle primanja hrišćanstva ponovo vratila kamenu, paganstvu, i tako sjedinila u večnu i nepobedivu svetlost kremena, a predstavlja izvor nepobedive svetlosne heroike i nadahnjuje Srbe za borbu protiv ugnjetača.
Nekadašnji vrhovni bog Hrvata i Srba, smatrao je hrvatski naučnik Nobilo, takođe, se zvao Vid, kao i onaj na Rigenu (nekadašnje ostrvo Rujan u Baltičkom moru gdje je Svetovidu bio izgrađen hram).
“Od Vida je vidovito dijete koje zna više nego drugi ljudi, te ide za vilama” , a mnogi junaci srpskih narodnih pesama, od Strahinjića Bana do Miloša Obilića, zamena su za boga Vida.
Nemački sveštenik Helmold, zapisao je u svojoj hronici, u 12. veku, da se vrhovni bog severozapadnih Slovena zove Svetovid.
Vid je bog svetlosti i obilja, ali i rata , a postojao je i Vidov hram kako je zapisao Helmold na ostrvu Rigen, u kome su na dan boga Vida, koji pada na kraju žetve, “iz svih slovenskih krajeva prinošene žrtve”. Ovo božanstvo, čiji kip su hrišćani srušili i spalili ne bi li uništili paganski kult (u pohodu danskog kralja Valdemara u 13 veku), spominje - u isto vreme u 12. veku, i katolički sveštenik i sekretar danskog kralja Saks Gramatikus, nazivajući ga Svantovitus.
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2014-07-14, 17:37



Preskočeno je trojstvo, ali korektan video.
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od SION taj 2015-01-10, 17:30

CRKVENI OBIČAJI I UČENJA I NJIHOVO MNOGOBOŽAČKO I OKULTNO POREKLO

http://www.duhovnivavilon.blogspot.com/
avatar
SION
Admin

Broj poruka : 1226
Datum upisa : 14.11.2013

Pogledaj profil korisnika http://www.youtube.com/channel/UC-_qo5qnRAEIQQH7lamfKzw

Nazad na vrh Ići dole

Re: Ideologija otpalog Hrišćanstva

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu